Mračna opasnost: fanatizam: Šta je pogrešno protumačeno o ratu u Islamu

Musliman ima odgovornost da vjeruje u svaki ajet Kur'ana, bez izuzetaka Razlog za ovakav naslov jeste da se ukaže na neistinitost tvrdnje koju iznose fanatici želeći uvesti sujevjerje u islam, kao i pojedini protivnici islama, koji pokušavaju zloupotrijebiti neprijatne ideje ovih fanatika koji tvrde da pojedini ajeti Kur'ana više ne vrijede. Oni citiraju slijedeći ajet kao navodni dokaz svojih tvrdnji:

Mi nijedan propis ne promijenimo, niti ga u zaborav potisnemo, a da bolji od njega ili sličan njemu ne donesemo. Zar ti ne znaš da Allah sve može? (Sura al-Baqara, 106) Oni koji upotrijebljavaju svoje riječi protiv Kur'ana pogrešno tumače ovaj ajet kao dokaz koji im dozvoljava da nameću svoje sujevjerje kao vjeru umjesto Kur'ana. Nepromišljeno su zamislili da će pogrešno tumačeći ovaj ajet, moći poništiti neke ajete pa ih čak i zamijeniti izmišljenim hadisima. S druge strane, neki protivnici islama drže da postoje ajeti o opojnim sredstvima ili ratu koji više ne vrijede, pa pokušavaju da podijele muslimane na one koji se toga pridržavaju i one koji to ne rade.

Istinsko tumačenje ovog ajeta kojeg imenovani ljudi pokušavaju citirati kao dokaz svog krajnje perverznog načina razmišljanja je slijedeći: arapska riječ „ayat“ u dijelu „Mi ni jedan propis ne promijenimo“ je u jednini. Riječ „ayat“ također znači propis, znak ili čudo, jednako kao i rečenica-ajet, ali riječ „ayat“ koja se koristi kao rečenica u Kur'anu nikada se ne pojavljuje u jednini. Kada se pojavljuje u jednini, riječ „ayat“ uvijek znači dokaz ili znak, i tako je prevedena na svim ostalim mjestima.

Značenje ovdje je dakle ne „ajet Kur'ana“ nego „znak, propis i šerijat“ koji je dat prethidno. Stoga su, prema ovom ajetu, neke prakse i naredbe koje su primjenjivani od strane prethodnih zajednica na koje su se odnosile Božanske objave, to jeste jevreji i kršćani, s vremenom zaboravljeni jer su ili opozvani ili zamijenjeni drugim propisima u Kur'anu. Slična ili bolja verzija je propisana, dakle, Kur'anom.

Također treba da obratimo pažnju na riječi “učinimo da bude zaboravljen” u ajetu. Da bi jedan propis zamijenio drugi, ovaj raniji treba da bude “zaboravljen.” S obzirom da je Kur’an ostao neizmijenjen 1.400 godina, ne postoji pitanje zamjene nekog ajeta drugim. Propisi koje fanatici smatraju zamijenjenim nisu zaboravljeni, još su u Kur’anu. Ovo jasno ukazuje da izmjene o kojima se ovdje govori nisu zamjena jednog ajeta drugim, nego propisi koji su poslati drugim, ranijim zajednicama, a koji su zaboravljeni. Zapovjedi koje su bile poslate ranijim zajednica ali su “zaboravljene” pa su obnovljene Kur’anom, u detaljnijim ili sličnim verzijama u odnosu na one koje su poslate tim zajednicama.