Mračna opasnost: fanatizam: Istinski šerijat prema Kur’anu

Riječ šerijat znači “put.” Musliman može jednostavno odlučiti koji “put” da prati slijedeći Kur’an. Nekolicina stvari je “haram” u Kur’anu i one su zabranjene eksplicitno. One nisu otvorene za diskusiju ili interpretaciju. Na primjer, ubistvo, preljuba, kamata, svinjeetina i krv su stvari koje su haram djela opisana u ajetima Kur’ana nedvojbenim jezikom. Postoji jedna bitna karakteristika Kur’ana. Ljudi koji žele da izmisle zabrane interpretacijom Kur’ana u skladu sa ličnim željama uvijek izvode svoje lične zaključke iz njih. Ipak, Bog zabranjuje ono što je haram nedvojbenim naredbama, kao što je u ajetu:

Bog u Kur’anu otkriva da će postojati ljudi koji će izmišljati pravila o tome šta je dozvoljeno, a šta zabranjeno u ime islama:

I ne govorite neistine jezicima svojim:

Nakon vremena našeg poslanika (savs) pojavile su se brojne zajednice koje su inosile laži o Allahu. S obzirom da ove zajednice nisu za svoju vodilju uzimale Kur'an, mogli su halal/dozvoljenim ili haram/zabranjenim proglasiti šta su željeli.

Međutim, postoje neke zajednice čije karakteristike Bog posebno naglašava: „Oni haram čine dobrim, halalom.“ Naš gospodar kaže u Kur'anu:

Pri ispitivanju sisptema divljaštva koji se primjenjuje pod nazivom šerijata, koji je pak potpuno nekompatibilan sa islamom, govorit ćemo o zajednicama koje sebi halal čine haramom i koji su potpuno udaljeni od Kur'ana.

Prvo ćemo definisati šerijat, pravi put po Kur'anu drugačije rečeno, u skladu sa ajetima: Kur'anski šerijat znači ljubav, poštovanje, privrženost i zaštitu za ljude svih vjera i stavova. Kur'anski šerijat insistira na demokratiji i slobodi mišljenja. Pod Ku'ranskim šerijatom ljudi su načitani, obrazovani, širokih nazora, puni poštovanja prema tuđim stavovima, sretni, uredni, moderni, moralni, optimistični, cijene umjetnost i nauku, kao i ljubav i prijateljstvo. Ne postoji mržnja, netolerancija, konflikti, despotizam, prisisla, prijetnje, nesreća, ljutnja ili rat pod okriljem Kur'anskog šerijata. Detaljnije ćemo o ovim definicijama u vezi sa Kur'anom uz dokaze iz ajeta u narednim poglavljima ove knjige. Postoji li islamska država danas na svijetu koja ispunjava ove zahtjeve šerijata? Naravno da ne. Ovaj šerijat se ne primjenjuje od vremena našeg poslanika (savs). Države koje tvrde da primjenjuju šerijat su zapravo vođene u skladu sa šerijatom fanatičke vjere koju nekoliko nasilničkih grupa nameće u ime islama. Oni uzimaju nekoliko neistinitih hadisa za svoje vodilje, a napuštaju Kur'an. Riječi turskog profesora teologije Yaşara Nurija Öztürka:

“Zašto govore o šerojatu, a ne o islamu? Jer ako budu govorili o islamu, morat će svoje tvrdnje dokazati Kur'anom. Nemoguće je da oni koji dovode u zabludu u vezi Boga da u Kur'anu pronađu bilo kakav dokaz za ono što oni nazivaju religijom. Koristeći termin šerijat kada govore o ovom problemu imaju mogućnost da daju tumačenje onako kako oni žele, a kada su stjerani u ćošak, onda izmisle religiju koju zasnivaju na svojim prisilama, govoreći: „To je ono što ulema zastupa [vjerski učenjaci], to je konsenzus muslimanske zajednice, to je ono što su nam ostavili naši preci i tako muslimani rade vjekovima.’ Taj koncpet kojim se šerijat pokušava izjednačiti sa islamom jeste onaj koji za cilj ima da se u religiju uvrsti više različitih postulata za koje je jasno da su u suprotnosti sa Kur'anom i vremenom. Ovaj koncept prvenstveno izjednačava šerijat sa religijom i promiče neke neracionalne zakone koji ne potječu iz Kur'ana [već] iz knjiga nekog prevaziđenog fikha [islamske jurisprudencije].“ (Yaşar Nuri Öztürk, Allah ile Alyestmak [Zablude o Bogu], Yeni Boyut Press)

U narednim poglavljima ćemo vidjeti odakle grupe koje tvrde da primjenjuju šerijat, a zapravo samo šire mržnju i bijes, crpe svoj koncept šerijata. Uvidjet ćemo neistinitost jednog po jednog od lažnih hadisa koje oni uzimaju za svoje vodilje. Vidjet ćemo, uz sve jasne dokaze, koliko je ovaj šerijat daleko od Kur'ana i kako se uopšte ne može nazivati islamskim šerijatom.

Šta pravi, Kur'anski šerijat donosi državi?

Da zaista postoji država koja primjenjuje pravi, islamski šerijat, kakva bi bila? Bila bi veoma razvijena umjetnost i nauka, imala bi visok nivo obrazovanja iživotnog standarda, bila bi veoma kvalitetna, miroljubiva, puna ljubavi i težila bi ujedinjenju svih ljudi na svijetu. Bila bi predvodnica u miru i uzor ljubavi. Prihvatala bi jevreje, kršćane i ateiste, posmatrala bi ljude svih ideologija kao prijatelje i sve bi ih poštovala. Pobrinula bi se da donose mir svijetu, prije svog interesa stavljala bi interese onih koji su u nevolji i pronašla rješenje za njihove probleme. Bila bi puna ljubavi i sreće. Uz tako visok standard, ljudi bi u ovoj državi imali moderne i demokratske standarde. Sva bi se mišljenja mogla slobodno izražavati, bez ikakve agresivnosti ili vrijeđanja, netolerancije ili nasilja. Dobra se ne bi gomilala i čuvala. Kur'anski životni stil koji se zasniva na zaštiti siromašnih i „stavljanju potreba drugih ispred svojih“. Ne bi bilo siromašnih ljudi. Takav sistem bi bio onakav kakvim bi bili zadovoljni svi ljudi na svijeti i dopadao bi se svim ostalim državama. Ako uporedimo taj opis sa državama koje se predstavljaju kao „islamske republike“ očita je ogromna razlika. Sistem koji se trenutno primjenjuje pod imenom šerijata definitivno nije islamski šerijat. Kako bi ljudi mogli živjeti prema islamskom šerijatu, vjera bi morala biti lišena svih sujevjera i biti u skladu s opisom koji se hvali u Kur'anu i koji je ranije opisan.

Da bi se to dogodilo, neophodno je da državni vrh zemlje upravlja onako kako islam nalaže, u potpunoj suglasnosti sa Kur'anom, a ne sujevjerjem. Liter musliman, koji je pokoran Kur'anu će imati tri osnovne karakteristike: on ili ona će biti blag, demokratski i pravedan. Zbog ovih osobina će takav lider uvijek biti pouzdan. Ljudi koji žive pod zaštitom muslimanskog lidera koji je u potpunosti pokoran moralnim vrijednostima Kur'ana uživat će u savršenoj slobodi, onakvoj kakva ranije nije viđena. Islamske obaveze neće biti nametnute nikome. Svako će se ponašati onako kako smatra da treba. Svi će uživati pravo da govore ono što žele. Niko neće imati protekciju. Svi će biti tretirani jednako. Pravda će biti dijeljena jednako svima. Ljudi će se ponašati u skladu sa ajetom:

“O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja…” (Sura an-Nisa’, 135) – čak i kada to čine na štetu muslimana.

Lider musliman će uvijek težiti i željeti da prevlada ljubav jer je razlog objave religije, razlog postojanja ljudi i razlog za stvaranje raja – ljubav. Sukobi će biti bezznačajni u društvu u kojem prevladava ljubav, u kojem ničije slobode nisu ograničene i u kojem su svi tretirani jednako, a žive u državi blagostanja. Konfliktna atmosfera će nestati zajedno sa nepravdom, nedostatkom ljubavi i neprijateljstvima.

Dakle, da bi se razumio šerijat, moramo konsultovati Kur'an, a ne prakse država koje tvrde da primjenjuju islamski šerijat. Islam je nastao Kur'anom, pa je samim tim jedini islamski šerijat u Kur'anu, a on je opisan veoma jasno. Nemoguće je za državu koja ne primjenjuje pravedan sistem, demokratiju i slobodu da bude uzor po pitanju šerijata, navodi se u Kur'anu. Stoga bi bilo pogrešno da iko ustvrdi: „Ali, to se primjenjuje ovako u ovoj državi, pa će islam donijeti sa sobom divljaštvo.“ Sistem koji ovdje treba optužiti je lažni sistem koji se primjenjuje pod imenom islama od strane vođa te države. To nije sistem Kur'ana. (Sigurno je Kur'an iznad toga.)

Neuspijeh da se primjeni pravi sistem šerijata iz Kur'ana, koji bi donio užitke koji su ranije pomenuti, i predstavljanje ovog stravičnog divljaštva kao navodnog Kur'anskog šerijata je, naravno, strašna stvar, ali okrivljavanje islama nije riješenje. Oni koji krive islam čine veliku grešku eliminišući islam kao jedini odgovor na radikalizam, nasilje i divljaštvo. Oni zapravo podilaze radikalima pokušavajući da oslabe islam. Njihove optužbe i oružje koje proizvode nisu ono što će eliminisati radikalizam i lažnu religiju koja se propagira pod imenom islama. Jedini način je istinski islam. Ovdje zapravo postoji problem lažne vjere. A lažna vjera može se jedino ukinuti zamijenjujući ju sa onom istinskom.