Mračna opasnost: fanatizam: Ubijanje ljudi koji počine preljubu

Ubijte one koji počine preljubu. (1623-Tirmidhi, 1601)

U slučaju kada oženjem muškarac počini preljubu s udatom ženom, kaznit će ih se sa stotinu udaraca bičen i bit će na smrt kamenovani. (Sahih Muslim, Knjiga 17, Hadis 4191)

Ovi lažni hadisi su izmišljeni kako bi se kamenovanje ljudi koji počine preljubu, koje se pojavljuje u Tori, također učinilo dijelom islama i kako bi se pokušala opravdati ova barbarska praksa. Neki navodni učenjaci su čak otišli tako daleko da su izmislili i druge hadise kako bi ovku konkretnu izmišljotinju uključili u literature o hadisima. Ovi hadisi, od kojih ćemo navesti nekoliko primjera, su čiste klevete usmjerene protiv našeg poslanika (savs), halifa i ashaba, kako bi se opravdalo kamenovanje na smrt: (Prenosi ‘Aiša) "Kada su ajeti o kamenovanju i bučevanju objavljeni, bili su zapisani na parčetu papira, i čuvani ispod mojeg jastuka. Nakon smrti poslanika (savs), dok smo još bili u žalosti, jedna je koza pojela to parče papira." (Musnad Ahmad bin Hanbal, vol. 6. str. 269; Sunan Ibn Majah, str. 626; Ibn Qutbah, Tawil Mukhtalafi 'l-Hadis (Kairo: Maktaba al-Kulliyat al-Azhariyya. 1966) str. 310; As-Suyuti, ad-Durru 'l-Manthur, vol. 2. str. 13) Omer je želio vratiti ajet o kamenovanju na smrt koji je koza pojela nazad u Kur’an, ali se bojao ogovaranja javnosti i suzdržao se od toga. (Sahih Bukhari 53/5; 54/9; 83/3; 93/21; Sahih Muslim, Kitab al-Hudud 8/1431; Sunan Abu Dawud 41/1; Itkan 2/34)

'Abdullah b. 'Abbas prenosi da je 'Umar b. Khattab čuo predavanje Božijeg poslanika (savs) i rekao: Zaista je Allah poslao Muhameda (savs) sa istinom, i objavio je njemu svoju knjigu. Jedna od objava koja je došla preko njega je i ajet o kamenovanju. Mi smo ga učili i razumjeli. Božiji poslanik je kamenovao, a i mi smo kamenovali nakon njega. Plašim se da nakon nekog vremena neko ne kaže: "Allaha mi ne možemo u Božijoj knjizi naći ajet o kamenovanju", pa da tako zalutaju napuštajući dužnost koju je Svemogući objavio. Kamenovanje je u Božijoj knjizi. To je pravedna kazna za muškarca i ženu koji su počinili blud, ukoliko imaju svjedoci koji bi to potvrdili, ili ukoliko je žena zatrudnjela, ili ukoliko bludnik sam prizna. (Sahih Muslim, Knjiga 17, Hadis 4194; Sahih Bukhari, Knjiga 82, Hadis 816)

Prenosi Jabir bin 'Abdullah As-Salami: ... Kada smo stigli u Medinu, Omer je na Džuma namazu rekao “Nema sumnje, Allah je poslao Muhammeda s Istinom i objavio mu Knjigu (Kur’an), a među objavljenim je bio i ajet Ar-rajm (kamenovanju preljubnika na smrt)." (Sahih Bukhari, Knjiga 92, Hadis 424)

Ispitat ćemo gore citirane hadise koji su prepuni kleveta o Kur’anu, našem poslaniku (savs) i ashabima:

Prije svega, Bog eksplicitno kaže u ajetima da je Kur’an Knjiga pod Božijom zaštitom: Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti! (Kur'an, 15:9) on je, zaista, Kur'an plemeniti u Knjizi brižljivo čuvanoj. (Kur'an, 56:77-78) Mi smo dužni da ga saberemo da bi ga ti čitao. (Kur'an, 75:17)

Bog jasno iznosi da je On Zaštitinik Kur’ana i da je On Onaj koji je ajete Kur’ana spojio i čuva ih. Iz samog Kur’ana sazbnajemo da je konačna objava poslata, te da je pod Božijom zaštitom. S obzirom da je Kur’an posljednja objava, instrument je pomoću kojeg će ljudi tražit spasenje sve do Sudnjeg dana, te je zbog toga posljednja objava stavljena pod Božiju zaštitu.

Naš Gospodar ovo objavljuje našem poslaniku (savs) slijedećim ajetom: “Mi ćemo te naučiti da izgovaraš pa ništa nećeš zaboraviti.” (Kur'an, 87:6). Kao što ajet kaže, Bog nikada nije dozvolio poslaniku (savs) da zaboravi niti jedan ajet koji mu je objavljen. Stoga je nemoguće da postoje ikakvi zaboravljeni ili manjkavi ajeti u Kur’anu. Što se tiče okolnosti gdje je koza pojela ajet, tvrdi se da je ajet pronašao put iz Kur’ana, Knjige koju Bog opisuje Sačuvanom i Štićenom, ili drugim riječima, da nas Allah sačuva, da Bog nije mogao zaštotiti ajet (sigurno je Allah iznad toga). Zanemarivanje ovih činjenica znači sumlju i Boga, a samim time i napuštanje vjere.

Šta više, besramno je oklevetan i halifa Omer (ra) ovim izmišljenim hadisom. Tim klevetničkim navodima se tvrdi da je Omer znao da ajet nije u Kur’anu, da ga je predstavio kao ajet iz Medinske objave uprkos tome što nije u Kur’anu, da se ashabi tome ne protive, a da hazreti Omer ipak nije uključio taj ajet u Kur’an jer se navodno bojao ogovaranja.

Bez sumnje je nemoguće da je nasljednik našeg poslanika (savs) rekao da se naredba koja ne pojavljuje u Kur’anu “zapravo nalazila u Kur’anu.” To bi značilo da je Omer porekao činjenicu da je Kur’an dobro zaštićena Knjiga i značilo bi da negira Božiju riječ (sigurno je hazreti Omer iznad toga). Omer je ovim lažnim hadisima beskonačno okleveran.

Također je strašna kleveta ashaba tvrditi da se oni nisu usprotivili izjavi na hudbi da ajet iz Kur’ana nije bio zaštićen. Potpuno je jasno da bi se ashabi snažno usprotivili takvoj tvrdnji i odmah istakli protivdokaze iz Kur’ana.

Još jedna ružna kleveta Omera kroz ove lažne hadise je navod da nije uspio iznijeti svoje mišljenje da ajet pripada Kur’anu zbog straha od ogovaranja. Ovo ukazuje koliko perverzan i strašan stav o Bogu, našem poslaniku (savs), te halifama i ashabima imaju ovi lažni učenjaci koji izmišljaju hadise. Hazreti Omer je besprijekoran musliman koji je za uzor uzimao poslanika (savs), živio cijeli život za Allaha, suočavao se s mnogim poteškoćama radi Njegova zadovoljstva, te koji je čak riskirao smrt zbog svoje vjere u Boga i u svrhu zaštite poslanika (savs) i Kur’ana. Reći da ova uzvišena i blagoslovljena osoba koja se nikada nije plašila kritike, smrti, borbe ili prijetnji po život, nije uspjela izjasniti da postoji ajet koji je izvučen iz Kur’ana samo zato jer se uplašio ogovaranja, je potpuna kleveta nastala u umu nekoga ko nema nikakve veze sa islamom.

Pri tome valja napomenuti da je propis o preljubi iznesen detaljno u Kur’anu, te da apsolutno nema mjesta ni za kakvim divljaštvom poput kamenovanja na smrt ili rajm-a. Čak i da se tema kamenovanja pominjala u Kur’anu, kao što navodni učenjaci tvrde, ootkud onda dva veoma različita propisa na temu preljube? Ne mogu, naravno, postojati i to je samo još jedan o dokaza prevare. Sada, dozvolite da iznesemo jedini validan dokaz Našeg Gospodara u Kur’anu na temu prevare kroz ajete: