Mračna opasnost: fanatizam: Ubijanje ljudi koji ne daju Zekat/milostinju

Uzimanje mislostinje od ljudi silom i objava rata radi ubijanja onih koji se usprotive: prenosi Ebu Huraire: Ebu Bekr je rekao ”Tako mi Boga! Ako mi oni (daju Zekat i) zadrže čak i jare koje su davali za života Allahova poslanika, borit ću se s njima za to.”… (Sahih Bukhari, 536)

Davanje milostinje je obaveza propisana u Kur’anu. Kao i svaka religijska obaveza, obavezna je muslimanima i ispunjava se iskreno radi ljubavi prema Bogu. U skladu s tim, musliman će udijeliti dio onoga što posjeduje kao savjestan čin, nedozvoljavajući da drugi koji su u stanju potrebe nastave živjeti s poteškoćama. To je nešto što se čini iskreno i od srca, a uslov za to nije da je ta osoba musliman.

Ono što poštivanjem religije čini poštivanjem jeste da se čini dobrovoljno, s ljubavlju i strastveno. Bog ima moć da sviju učini imućnima i da ih snadbije svim što im treba, ali On testira ponašanje i imućnih i siromašnih činjenicom da postoje siromašni. Siromašni imaju odgovornost za iskažu snagu i da budu Bogu zahvalni bez obzira na sve, dok oni imućni imaju odgovornosti da budu zajvalni i da se brinu o siromašnima.

Bog u Kur’anu kaže da će ljudi koji u vjeruju u Njega i u postojanje Sudnjeg dana davati Zekat. Dakle, kao i svaki drugi akt poštivanja religije, davanje Zekata je nešto što se mora činiti iskreno, s vjerom u Boga, a ne kroz prijetnje smrću:

… naročito onima koji molitvu obavljaju i onima koji zekat daju i u Allaha i u onaj svijet vjeruju – njima ćemo, sigurno, veliku nagradu dati.. (Kur'an, 4:162) Nahraniti siromaha je jedna od najvećih obaveza muslimana u Kur’anu. Međutim, naredba koja se tiče neispunjavanja te obaveze nije ona koju opisjuju izmišljeni hadisi: Prema hadisu o kojem govorimo, neko ko ne želi dati Zekat iz bilo kojeg razloga mora biti prisiljen da to učini i pola njegove imovine se mora konfiskovati. Prije svega, neko čija imovina se konfiskuje time ne izvršava vjersku obavezu jer to nije djelo koje ta osoba dobrovoljno čini. Dalje, prisiliti nekoga da ispuni vjersku obavezu je potpuno protivno Kur’anu. To također može biti iskorišteno kao sredstvo za izazivanje bijesa prema vjeri i vjernicima, te može naškoditi zajednici vjernika.

Najveće divljaštvo od svega je, naravno, naredba da se ubije onaj ko ne ispunjava obevezu davanja Zekata. Takva se naredba ne pojavljuje nigdje u Kur’anu i to je prosto ubistvo. Kur’an zabranjuje prisilu u religiji. Pro tome, Kur’an zabranjuje uzimanje ljudskog života, osim pod opravdanim okolnostima kakva je samoodbrana. U Kur’anu stoji:

Kao što smo i vidjeli, ubistvo je veliki zločin u islamu. Dakle, oni koji nemarno private ubistvo kao vjersku naredbu čine i klevetu islama i našeg poslanika (savs), a također čine i ogroman grijeh. Lažni hadisi su važan dokaz za modus operandi ovog sujevjerja koje je u suprotnosti s istinskim odredbama islama.