Mračna opasnost: fanatizam: Ubijanje apostata – onih koji se odreknu vjere

Zakoljite onoga koji promijeni vjeru. (Sunan an-Nasa'i, Tahrim al-dam, bab 14; Malik's Muwatta, Akdyia, tr. 15; Sunan Abu Dawud, Hudud, bab 1)

Koji god čovjek napusti islam, pozovite ga da se vrati. Ukoliko se ne vrati, odrubite mu glavu. (Tabarani)

Ovi izmišljeni hadisi su glavni razlog nedostatka ljubavi, bijesa i nasilja u državama kojima vlada nekur’anski, lažni šerijat. Ne samo da ovakva tvrdnja, jedna od najgorih obmana usmjerena protiv istinskog islama, nema nikakvog temelja u Kur’anu, nego Kur’an eksplicitno zabranjuje i pokuđuje takav fanatičan način razmišljanja. Neki od ajeta kojima se u Kur’anu obezbjeđuje sloboda mišljenja i vjeroispovijesti su slijedeći:

Ti podsjeti – tvoje je da podsjećaš, ti vlast nad njima nemaš! (Kur'an, 88:21-22) U islamu je opisano u Kur'anu, svako je slobodan da vjeruju ili ne, kao što je on želi. U islamu Kur'ana, musliman samo ima obavezu da kažem ostalima pravilne moralne vrline. Spasenje je u rukama Boga. A muslimana je odgovornost prema svima s ljubavlju, bez obzira da li oni vjeruju ili ne. Ti ljudi koji pokušavaju da prikažu muslimane kao ubice pokušati prikriti ovu realnost u Kur'anu.

U islamu je opisano u Kur'anu, musliman ima odgovornost za održavanje pravde, čak i ako to radi protiv sebe, svoje roditelje ili njegove porodice (An-Nisa ', 135). Prema tom ajetu, prava svih su zaštićeni, bez obzira na njihovu vjeru ili uvjerenja, a tu je dužnost da ih tretiraju s pravdom.

Kao i do sada smo vidjeli, i bit će vrlo često vidim ponovo, u jednom ajetu Bog naređuje muslimanima čak da koriste svoja tijela u skloništu nekome ko ne vjeruje:

Koncept religije po kojem muslimani, čija je dužnost da štite one koji ne vjeruju, treba da se ponašaju je vrlo jednostavan. Zaisat, Allah kaže poslaniku (savs) da se obraća nevjernicima na slijedeći načn i opisuje transparentan demokratski sistem: Reci:

Ovo su ajeti koji počinju riječju “reci” i poslaniku (savs) daju najljepšu uputu u demokratski sistem, te sredstva kojima se taj sistem može služiti. Sura završava riječima “Vama vaša vjera, a meni moja.” Drugim riječima, musliman se ne smije miješati u vjerovanje drugih ljudi, a treba praktikovati svoje. Ne smije koristiti prisilu ili nasilje, te ne smije ugnjetavati ljude jer nisu muslimani. Mora ih poštovati i ostaviti na miru govoreći “Vama vaša vjera.” A od njih može zahtjevati jednako poštivanje, riječima “Meni moja vjera.” Kur’an koji negira pravo na prisilu i nasilje, koji štiti nevjernike čak i po cijenu života vjernika, u kojem se zahtjeva pravedno suđenje čak i one koji negiraju vjeru i koji opisuje demokratiju na najpotpuniji i najsavršeniji način – to je prava vodilja za muslimane.

Ubijanje onih koji prestanu klanjati (moliti se 5 puta dnevno)

One koji prestanu da klanjaju se može ubiti. (2117-Sunan Abu Dawud)

Gore navedeni lažni hadis je još jedan od onih koji narešuju ubijanje onih koji se odrekni islama. Jasno je, ipak, da vjera koja se otvoreno odriče prisile i nasilja neće psisiljavati ljude da se mole. Kako bi mogla religija koja tvrdi “...ti ih ne možes prisiliti…” (Kur'an, 50:45) biti tako nasilna i represivna? Ne može, naravno. Kada čitamo Kur’an, shvatamo da sve ljude treba tretirati s poštovanjem i privrženošću, bili vjernici ili ne. Hajde da ponovimo jednu bitnu činjenicu koju smo iznijeli na početk knjige: akt obožavanja izveden pod prisilom nema vrijednost obožavanja, nego može jedino izazvati mržnju i ljutnju. Kada nekoga natjerate da se moli, on ne postaje musliman. Neko ko je prisiljen da se moli protiv svoje volje će se pretvoriti u dvoličnu osobu, licemjera, neprijatelja vjere. Neko ko misli da će biti ubijen ukoliko prestane da se moli će se pretvarati da je vjernik jer ne želi da dovede vlastiti život u opasnost. Ponašat će se licemjerno, gnušati se života koji mora živjeti, a time i vjere koja mu je nametnuta. Stvoriti licemjera je najgora moguća šteta koju možete učiniti islamu. Dakle, religijoznost koja se postiže prisilom, nasiljem i prijetnjama smrću nije religijoznost uopšte. To samo šteti islamu.

Ako neko prestane klanjati iako nema mentalne ili psihološke smetnje, za to može biti više razloga. Ta osoba možda nije dovoljno posvećena, možda ju Bog nije obdario s dovoljno snažnom vjerom u srcu ili se možda ne boji Boga dovoljno. Uputa je jedino u Božijim rukama i niti jedno ljudsko biće ne može samostalno uputiti drugu osobu u vjeru. Neobavljanje molitve ne znači da se ta osoba odrekla vjere. Možda je prestala da klanja trenutno, ali će početi ponovo već slijedećeg dana, što će mu biti od velike koristi. Ili, možda neće početi ponovo klanjati, ali će još biti dobra i korisna osoba – bilo šta od ovoga se može dogoditi. Čak iako se potpuno otuđi od vjere, tu osobu muslimani svejedno moraju tretirati s privrženošću. Tako treba postupiti prema uputi iz Kur’ana. Ubiti nekoga iz ovih razloga ne predstavlja ništa drugo do zločin ubistva i nema nikakvog opravdanja u Kur’anu.

Četiri škole koje su se vremenom stvorile na osnovu različitih hadisa i njihove interpretacije, a onda postale dijelom islama, su poput četiri različite vjere od kojih je svaka potpuno drugačija od ostalih. (nepremostive razlike među ove četiri škole smo već iznijeli na prethodnim stranicama). Četiri škole naređuju različite kazne za one koji prestanu klanjati iz lijenosti, ali su neusaglašene. Na primjer, kazna po Hanbalijskoj školi za nekog ko prestane klanjati jer je lijen je smrt. Prema Hanefijskoj, međutim, neko ko zanemari molitvu iz lijenosti ne postaje nevjernik i ne treba ga ubiti, ali mora biti zatvoren i izbatinan sve dok mu krv ne poteče. (Hashiya Radd al-Muhtar, 1/62) Niti jedna od ovih naredbi se ne nalazi u Kur’anu.

Takve protivriječnosti, divljaštva i prakse strane vjeri se pojavljuju kada ljudi počnu tražiti vjeru izvan Kur’ana. Pojave se ljudi prepuni mržnje i bijesa kada se ljudi potčine vjeri koja ne potiče iz Kur’ana. Religija fanatika je takva da odbija naredbe iz Kur’ana i smatra ih nedovoljnim (sigurno je Kur’an iznad toga).

Na narednim stranicama iznijet ćemo barbarske prakse vjere fanatika, poput “batinanja djece koja ne klanjaju i ubijanja ljudi koji ne daju milostinju ili koji konzumiraju alkohol.” Nikada ne smijemo zaboraviti slijedeće činjenice kada tražimo opravdanje za divljaštvo koje se čini u ime islama:

Ni jedna od ovih praksi nema temelja u Kur’anu. Takva fanatična vjera je izmišljena.