Mračna opasnost: fanatizam: Dva osnovna koncepta koja zloupotrijebljavaju oni koji islam prikazuju nasilnom religijom: šerijat i džihad

Bog nam u Kur’anu objašnjava kako slijedi u ovom ajetu:

... Ovaj Kur'an nije izmišljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objašnjava sve, i putokaz je i milost narodu koji vjeruje. (Sura Yusuf, 111) Kao što Bog eksplicitno kaže u ovom ajetu, Kur’an “objašnjava sve,” ali to nije dostatno onima koji izmišljaju sujevjerje. Oni ne smatraju put na koji ukazuje Kur’an dovoljno usklađenim sa njihovim lažnim religijskim konceptima. Zbog toga, kroz cijelu historiju oni drže da neke odredbe Kur’ana “nisu dovoljne” (sigurno je Kur’an iznad toga) i da im je potrebno tumačenje. Iz toga su izveli ideju koja kaže da se Kur’an može razumijeti “jedino kroz hadise*.”

*Izreke i praksa poslanika Muhammeda (savs). Dozvolite da razjasnimo nešto ovdje: hadisi su se zadržali do današnjeg dana kao riječi poslanika (savs). Dok su pojedini potpuno povjerljive i tačne izreke i prakse, druge su se postepeno iskrivile i značenje im se promijenilo. Postoje dva načina da se razluči da li određeni hadis zaista čini riječi i praksu poslanika (savs), a to je da li je njegov sadržaj u skladu s Kur’anom, a drugi je da li se događaj već realizirao. Bez sumnje se kleveće naš poslanik (savs) uzimajući za istinite one riječi i prakse koje su u suprotnosti s Kur’anom, te tvrdeći da ih je izrekao naš poslanik (savs) jer se poslanik (savs) strogo pridržavao isključivo Kur’ana.

Ideja da se Kur’an “jedino može razumijeti kroz hadise” je donijela ogromnu štetu islamskom svijetu jer su neki muslimani, vodeći se ovom idejom, počeli izmišljati hadise u ime vjere. Čak su postepeno prestali koristiti Kur’an u potpunosti, uzimajući te hadise kao jedini izvor vjere. U slučajevima kada se ti hadisi sukobljavaju sa Kur’anom, čak su bili toliko drski da ustvrde da su “ovi hadisi snažniji od Kur’ana.” Stotine izmišljenih hadisa su bili izvorima za različite vjere, a rezultat su bile četiri škole koje jedna drugu opovrgavaju u mnogim oblastima islama. Svi njihovi učenjaci sebe nazivaju muslimanima, ali se svi zalažu za potpuno različite stvari. Čak smatraju da su pripadnici drugih škola nevjernici.

Naš poslanik (savs) se u Kur’anu žali Svemogućem Bogu na stanje u kojem se našao islamski svijet:

Poslanik je rekao:

Zaista, problem ogromnog dijela islamskog svijeta danas jeste da ljudi smatraju da je Kur’an prevaziđena knjiga.

Kada je Kur’an napušten, došlo je vriejme za “idžmu.” (Idžma: eminentni vjerski lideri koji u svakom period donose naredbe u vezi sa šerijatskim zakonom na osnovi deduktivne analogije.) s obzirom da Kur’an nije bio njihova vodilja, pritisnuti su hiljadama izmišljenih hadisa i konačno su odlučili da “ni Kur’an ni hadisi ne mogu ispravno objasniti obaveze.” Ovi “vjerski lideri” su počeli proizvoditi zakone u ime islama, škole su počele da se sukobljavaju jedna sa drugom, pa su se muslimanske zajednice počele sukobljavati sa pripadnicima drugih škola. Svaki “vjerski lider” ima svoju interpretaciju koju smatra zakonom, svaka zajednica se zasniva na drugačijem setu praksi, pa se islam počeo raslojavati na sekte, klase i, u konačnici, male grupe. Kur’an, međutim, je ostao dekorativni predmet koji treba da je okači na zid u svojoj kutiji. Kao rezultat ovoga, ogramoan dio islamskog svijeta je “napustio i počeo ignosrisati Kur’an.”

Posmatrajući neke od protivnina islam, primjećujemo da je, kakve li ironije, njihov problem isti kao i kod zagovornika sujevjerja: ne crpe saznanja o islamu iz Kur’ana. Baš kao i zagovornici sujevjerja, oni se koncentriraju na izmišljene hadise, tradiciju ili tumačenja islama od strane vjerskih lidera koji su generalno neusklađeni sa Kur’anom. Po njihovom shvatanju, “islam” je stil života i praksa zagovornika sujevjerja. Po njihovom shvatanju “islam” je imaginarna moć historičara, a nen vjera objavljena Kur’anom. Oni nazivaju zakon ove izmišljene religije “šerijatom,” a ne propise Ku’ana. Potpuno su nesvjesni vrijednosti, koncepta i prakse predstavljene u Kur’anu, ali duboko poznaju prakse i pravila lažne religije zagovornika sujevjerja. Kritizirajući pravila te lažne religije, oni smatraju da kritiziraju islam. Toliko su vezani za religiju zagovornika sujevjerja da prosto en vjeruju kada im se kaže: “To nije islam.” A to je iznimno ozbiljna greška. Ovi ljudi bi trebali povjerovati u ovo, osim ukoliko se islamu ne protive iz izelološkoreligijskih stavova, te ako zaista traže riješenje za ovo tamno poimanje. Njihova religija nije islam. Kur’an, sam po sebi, je dovoljan muslimanu. Hadisi su istiniti i pouzdani u onoj mjeri u kojoj su usklađeni sa Kur’anom. Hadis koji nije u skladu sa Kur’anom ne spade u islam. Ukoliko musliman ne pronalazi islam u Kur’anu, to znači da je u potrazi za drugom religijom i šerijatom te vjere, koja nije islam.