Da li je vjerovjesnik Junus bačen na kopno, ili nije bačen?
Ne prođe dan a da se ne suočimo s nekom ateističkom nelogičnošću. Njihova sadašnja tvrdnja je sljedeća;
U 143.-144.i 145, ajetu sure Es-Saffat kaže se: “Da on nije bio od onih koji Allaha slave i uzvisuju, sigurno bi ostao u trbuhu ribe do dana kada će ljudi biti oživljeni. Tada smo ga, bolesnog, BACILI na obalu .” (prijevod Diyaneta).
Ali u 49. ajetu sure El-Kalem kaže se: “Da ga nije stigla blagodat od njegovog Gospodara, sigurno bi, pokuđen, BIO BAČEN na pusto mjesto.” (prijevod Diyaneta).
U jednom ajetu se spominje “bacili smo na obalu, a u drugom ajetu bio bi bačen”. Dakle, zar ovdje nema proturječnosti?
Jedan od razloga ove i mnogih sličnih zabluda prijatelja ateista je i to što ajete uzimaju nezavisno od cjeline Kur'ana. Kao što smo spomenuli u mnogim našim tekstovima koje smo ranije objavili na našoj stranici, Kur'an je cjelina i kritika o Kur'anu, problem, može se riješiti i dobiti ishod jedino iznošenjem pred cjelinu Kur'ana. https://kurandaceliskiolmaz.net/kuran-anlasilmasi-zor-bir… Sada zajedno uzmimo pomenute ajete i ispitajmo ima li proturječnosti kako se tvrdi.
Temu započnimo najprije upoznavanjem s kazivanjem o onome što je doživio vjerovjesnik Junus;
Sjeti se i vlasnika ribe (Junusa); kad je otišao ljut, pa je mislio da ga zbog toga nećemo baciti u nevolju….. (Sura El-Enbija 87 ).
U ovom ajetu sure El-Enbija kao razlog što je vjerovjesnik Junus napustio svoj narod navodi se to što se razljutio. Ovdje postoji stanje/detalj na koji moramo skrenuti pažnju. A to je da ljutnja vjerovjesnika Junusa nije prema Allahu, nego prema njegovom narodu. Prema ajetu, vjerovjesnik Junus, koji se naljutio na svoj narod, napustio je svoj narod iako nije bilo naredbe od Allaha. Međutim, u Kur'anu, vidimo da je odvajanje Poslanika od njihovih zajednica uvijek bilo s Allahovom dozvolom . (Vidi; Sura Eš-Šuara 52, Sura Hud 36-37, Eš-Šuara, 169-171 ). Stoga je to što je vjerovjesnik Junus, ne čekajući Allahovu naredbu o sudbini svog naroda, pogrešnom odlukom napustio svoju zajednicu, misleći i da ga Allah neće baciti u nevolju, došlo u suprotnost s Allahovim zakonom. Tako je počeo ispit određen za vjerovjesnika Junusa.
Događaji nakon što je vjerovjesnik Junus napustio svoj narod razvijaju se ovako:
- Kad je pobjegao na puni brod.
- Tako je učestvovao u ždrijebu, pa je bio od gubitnika.
- Da nije bio od onih koji (Allaha mnogo) slave,
- U njenom trbuhu je ostao do dana kad će (ljudi) biti oživljeni i podignuti.
- Na kraju smo ga, dok je bio bolestan, na golo mjesto (obalu) BACILI.
- I nad njim smo izrastili drvo vrste s gustim-širokim lišćem (nalik tikvi).
- Poslali smo ga (kao vjerovjesnika) stotini hiljada ili još više (zajednici).
Kao posljedicu pogrešnog idžtihada koji je učinio, Allah baca vjerovjesnika Junusa u nevolju. Na to vjerovjesnik Junus slavi Allaha i upućuje dovu.
(U trbuhu ribe) U tminama: ‘Nema drugog boga osim Tebe, Ti si uzvišen, ja sam zaista bio od onih koji čine zulum’ tako je pozvao. (Sura El-Enbija,87)
“I Mi smo mu uslišali dovu i spasili ga od tuge. Eto, tako spašavamo one koji vjeruju.” (Sura El-Enbija 88 )
Kao što je navedeno i u 143. ajetu sure Es-Saffat, “Da nije bio od onih koji (Allaha mnogo) slave,” da se nije pokajao i utekao Allahu, kao što se spominje u 49. ajetu sure El-Kalem, pokuđen bi bio ostavljen, bačen na kopno/obalu.
Strpljivo podnosi presudu svog Gospodara, ne budi kao vlasnik ribe. Kad je, ugušen ljutnjom, pozvao. Da ga nije stigla blagodat od njegovog Gospodara, svakako bi, u stanju da bude pokuđen, BIO BAČEN u pustu zemlju. Ali njegov Gospodar ga je odabrao i učinio ga od dobrih. (Sura El-Kalem, 48-49-50)
Kao zaključak, ova dva ajeta, to jest ajete sure Es-Saffat 145 i sure El-Kalem 49, treba razumjeti na ovaj način. Tako između ova dva ajeta nema proturječnosti u značenju i logici.