Odgovor na tvrdnju da je vjerovjesnik Muhammed napisao ajete o ratnom plijenu da bi se obogatio

Vjerovjesnik Muhammed je zahvaljujući braku s Hatidžom ionako bio veoma bogat i moćan muškarac. Zašto bi neko kome je cilj bogatstvo postavljao kao uvjet ibadete kao što su ”infak, zekat, sadaka”? Možete reći da može prikupiti više pristalica tako što će izgledati dobrotvorno. Pa zašto bi onda, prema 219. ajetu sure El-Bekara, rekao udijelite sve što preostane od potrebe? Zašto bi rekao ne gomilajte i ne skupljajte imetak? U ovom naređenom sistemu imetak se troši na Allahovom putu. Kaže se neka se daje siročetu, siromahu, putniku, bližem i daljem komšiji, rodbini. Šta je tu interes vjerovjesnika Muhammeda? A ovi ajeti su teški nefsu mnogih osoba. I oni koji izbjegavaju to činiti mogu se udaljiti od njega i može izgubiti snagu u tom smislu.

U jednom ajetu kaže da ratni plijen pripada Allahu i Njegovom resulu. Uđimo malo u detalje… Nebi znači vjerovjesnik i osoba je koja prima Knjigu. A resul je, uz zvanje nebija, njegov identitet u trenutku kada tu Knjigu dostavlja ljudima. U trenucima kada ne obavlja dužnost dostavljanja nije resul nego nebi. Dakle, u ajetu se ne kaže da ono o čemu se govori kao o ratnom plijenu pripada nebiju koji je čovjek. Ako ajete u kojima se Allah i Njegov resul pojavljuju zajedno proučite uzimajući u obzir ove definicije, posredstvom svojstva onoga koji dostavlja pokornost, ratni plijen… veoma se jasno razumije da pripadaju Allahu. Pa šta će Allah s ratnim plijenom? Ovdje se misli na to da je vlasnik imetka Allah, Allahu alem. Onaj koji je stvorio sve plijenove na Zemlji i na nebu je Allah. I sav višak iznad potrebe imetka koji ionako pripada Allahu i koji daje Svojim robovima mora se raspodijeliti na način koji je Allah objavio. Čak i da je vjerovjesniku pripadao dio po identitetu nebija, a ne resula, prema propisu ajeta ionako ne bi mogao držati taj imetak u rukama…