Ajet ”Podstiči vjernike na borbu” nije huškanje na rat

Islam je riječ mirovnog porijekla. Očigledno je da oni koji pokušavaju islam, čiji je temelj mir, prikazati kao religiju rata i divljaštva ne znaju za kur'anske ajete. U islamu je rat pravo samo i jedino ako dođe do napada. Naravno, kad dođe do napada, čini se ono što treba činiti u svrhu odbrane. U islamu se oduzimanje života, izuzev u ratu i kod kisasa, izjednačava s ubijanjem cijelog čovječanstva i spada među najveće grijehe. Prije nego što pređemo na našu glavnu temu, želim dodati nekoliko ajeta koji govore o uvjetu za početak rata u Kur'anu.

Kao što se iz ajeta sasvim jasno razumije, muslimani nikada ne ulaze u rat bez razloga. Oni ulaze u rat isključivo kad im je rat otvoren; kad su im život, imetak i čast dovedeni u opasnost, ulaze u rat u svrhu njihove odbrane. Uzimajući sada ove ajete u obzir, razmotrimo ajet ”podstiči vjernike na borbu” koji prijatelji ateisti stalno iznose na dnevni red.

Kad jedan ajet uzmete lokalno i dodate ga, možete izvesti veoma različita značenja. Naprimjer, u 43. ajetu sure En-Nisa kaže se ”Ne približavajte se namazu dok ste pod utjecajem pića, sve dok ne budete znali šta govorite”. Ako od ovog ajeta uzmete samo dio ”ne približavajte se namazu”, pred vama se pojavi sasvim drugo značenje. Takav je slučaj i u 65. ajetu sure El-Enfal.

Kad pogledate šta je prije ajeta; u 56. ajetu sure El-Enfal govori se o nevjernicima koji krše svoje sporazume. Kad pogledate 58. ajet sure El-Enfal, kaže se da, ako posumnjate u izdaju zajednice s kojom ste sklopili sporazum, u takvom slučaju objavite im da ni vi nećete ostati vjerni sporazumu. A na kraju ajeta, riječima ”Allah ne voli one koji izdaju” osuđuje se izdaja druge strane. U 60. ajetu sure El-Enfal objavljuje se da se protiv izdaje i napada nevjernika koji krše sporazum i čine izdaju treba izvršiti materijalna priprema radi predostrožnosti i odvraćanja. Kaže se ”Pripremite snažne i uhranjene konje”. A u 61. ajetu sure El-Enfal u ovom procesu pripreme kaže se ”ako se oni priklone miru, prikloni mu se i ti ”. Dakle, uvijek ima prednost mir, a ne rat. Ali ako druga strana bude ustrajala u ratu, tada on postaje neizbježan. A kad nastanu ratne okolnosti, ono što zapovjednik čini jeste da svoje vojnike materijalno i duhovno pripremi i podstakne na borbu.

Razmislimo o današnjim uvjetima; čak i ako nisu uključene ni u kakav rat, države su, kao mjera protiv rizika od mogućeg rata, pripremljene i obučene kad je riječ o vojnicima i municiji. I to se podstiče u svakoj državi. I Mustafa Kemal Atatürk je u Ratu za nezavisnost svoje vojnike materijalno i duhovno pripremio i podstakao na borbu, psihološki ih je motivirao za te teške okolnosti.

Izreka ”Armije, naš prvi cilj je Sredozemno more” simbol je odlučnosti da se neprijatelj istjera s tla domovine. U temelju ove njegove izreke, koja sadrži podsticanje na borbu, jeste odbrana okupiranih teritorija od neprijatelja. Atatürk je, rekavši ”Ako nije radi odbrane domovine, rat je zločin.”, pokazao i svoju vjernost 32. ajetu sure El-Maide. Kao zapovjednik koji je nizao pobjedu za pobjedom i bio odlučan da oslobodi tlo zemlje od neprijateljske okupacije, rekao je svojim vojnicima “Ne naređujem vam da napadnete, nego da umrete”. Kad nastanu ratne okolnosti, zapovjednik određuje svoju strategiju, razvija taktike za svoju odbranu i motivira/podstiče svoje vojnike da ih primijene. I vjerovjesnik Muhammed je, kada bi došlo do rata, kao zapovjednik svoje vojnike motivirao i podsticao u tom pravcu. Tako i treba biti.

Zaključak: Uzrok u pozadini ajeta u Kur'anu koji govore o ratu i smrti jeste napad na muslimane i pokušaj da budu protjerani iz svojih domova. Kao odgovor na ovo djelo, samoodbrana muslimana postaje pravo. A kad dođe do rata, ljudi jedni drugima ne daju cvijeće, ubijaju da ne bi bili ubijeni. A zapovjednik koji je na čelu hrabri svoje vojnike da ne bi bio poražen u ratu.

Allah vam ne brani da činite dobro onima koji se s vama ne bore zbog vjere i koji vas ne progone iz vaših domova i da se prema njima pravedno ponašate. Jer Allah voli one koji postupaju pravedno. (Sura El-Mumtehina, 8) govoreći tako, naređuje da se bude pravedan i čini dobro onome ko ne pokušava muslimana protjerati iz njegovog doma i ko se ne bori.