Odgovor na tvrdnju “Kur'an je čisti arapski, ali zašto unutar Kur'ana neke riječi nisu arapskog porijekla?”

Još jedna kritika lišena dobre namjere u vezi s Kur'anom, Allahovim govorom, jeste i, to da se u tekstu nalaze neke riječi koje nisu arapske, iako se kaže da je napisan čistim arapskim jezikom.
Kur'an je naravno objavljen na arapskom. Ali, kao što je u ovoj tvrdnji, u ajetima se nikada ne kaže da je on ”čisti arapski”. Zapravo, nijedan od jezika koji se koriste u svijetu ionako ne može tvrditi da je čist. Sociološki, svaki jezik uzima i daje riječi i pojmove od drugih jezika i drugim jezicima. Ova razmjena je ionako istina koju je lingvistika veoma jasno otkrila.

Kur'an je sasvim jasna arapska knjiga. To jest, svako ko zna arapski jezik razumije ono što je rečeno u Kur'anu. U Kur'anu mogu biti riječi koje su ranije iz drugih jezika prešle u arapski jezik, ali i one su ionako arapske. To su riječi koje postoje u arapskom jeziku. Ovdje postoji optužba iznesena samo radi tvrdnje, bez razmišljanja o lingvistici. Ova osobina ne postoji samo u arapskom jeziku, nego u svakom jeziku. U svaki jezik prelaze riječi iz drugih jezika i ustaljuju se u tom jeziku. Isto važi i za turski. Naprimjer, “ Kemal, final imtihanında kopya çektiği için fakülte konseyi kararıyla üniversiteden uzaklaştırıldı”. Ova rečenica je rečenica na turskom. Svako ko je pročita razumije ovu rečenicu, ali gotovo sve riječi u ovoj rečenici su riječi koje su iz drugih jezika prešle u turski. To što su riječi prešle iz drugih jezika ne znači da ova rečenica nije turska. Naprotiv, iako su skoro sve riječi u ovoj rečenici riječi prešle iz stranih jezika, to je jasan turski koji svako može razumjeti. I Kur'an je na ovaj način knjiga napisana razumljivim arapskim. I u ajetima se ova strana Kur'ana jasno naglašava.

Osim toga, u Allahovoj objavi naravno ima mnogo znanja koje pripada periodima prije Kur'ana. Jer znanja u Kur'anu dolaze još od prvog čovjeka. Allah je od prvog čovjeka slao čovječanstvu poslanike i knjige. Imena i pojmovi koji se spominju u temama kao što su naredbe i zabrane, načini i vremena ibadeta ili kazivanja o poslanicima, počev od prvog poslanika, vjerovjesnika Adema, naravno, znače da se u ovim tekstovima nalaze zajednička imena i riječi.

Istina koja stoji iza toga što se dio riječi, događaja ili pripovijedanja koji se spominju u Kur'anu, što je jedan od argumenata koji se najviše koriste u ateizmu, spominje i u izvorima prijašnjih civilizacija ili zajednica, također je ovo. Prijatelji ateisti iz ovog stanja tvrde da je Kur'an sastavljen od znanja u starim civilizacijama. A to je potpuno izmišljena tvrdnja.

Prema Kur'anu, islam počinje s vjerovjesnikom Ademom i, posredstvom mnogih Vjerovjesnika poslanih tokom hiljada godina, u svakoj vrsti civilizacije našla su se Allahova imena, i vjerski termini, a kazivanja u Kur'anu su, time što su ih Vjerovjesnici pričali svojim narodima, prešla i u natpise i u historijske izvore. Ne može biti ništa prirodnije od ovoga. A i to nije dokaz za ateizam, nego za istinu u Kur'anu da je “vjera počela s vjerovjesnikom Ademom”.

POVEZANI AJETI

Sura En-Nahl, 103. ajet;

Sura Ez-Zumer, 28. ajet;

Sura Jusuf, 2. ajet;

Sura Ez-Zuhruf, 3. ajet;

Sura Eš-Šura, 7. ajet;

Sura Taha, 113. ajet