Odgovor na tvrdnju da je vjerovjesnik Muhammed napisao ajete o ratu radi sticanja moći i vlasti
Kada je Vjerovjesnik svom narodu saopćio da je poslanik i počeo dostavljati ajete, prvaci naroda vidjeli su ga u stanju ”zbunjenosti, zablude, razumske nesposobnosti”; a za one koji su ga slijedili rekli su da su slabog razuma. Odbili su slijediti Vjerovjesnika i kao razlog naveli svoju odanost tradicijama koje su naučili od svojih predaka. Šta im je vjera njihovih predaka naređivala i od čega ih je vjerovjesnik Muhammed odvraćao?
U mušričkom sistemu višeženstvo je bilo legitimno. A vjerovjesnik Muhammed je postavljao granicu brakovima, preporučivao je jednoženstvo. U mušričkom sistemu kćeri su bile žive zakopavane. A vjerovjesnik Muhammed je zabranjivao zakopavanje kćeri. Mušrici su imali robove. A vjerovjesnik Muhammed je govorio da je onaj ko izabere islam jednak drugome, da prednost nije po rasi ili porijeklu, nego po takvaluku. I dostavljao je da se robovi u rukama mušrika oslobode davanjem naknade njihovim vlasnicima. Saopćavao je da su rob i gospodar u islamu istog statusa…
Naravno da je vjera koju je dostavljao vjerovjesnik Muhammed preokretala sistem mušrika. Zbog toga se na Vjerovjesnika i one uz njega počeo primjenjivati materijalni i duhovni pritisak. Zbog toga su vjernici bili primorani učiniti hidžru. Ali napadi su se nastavili i kada su im životi i imeci došli u opasnost, a druga strana objavila rat, borba u svrhu odbrane postala je pravo.
Zbog toga što im je učinjena nepravda, onima protiv kojih je objavljen rat (vjernicima) data je dozvola (da se bore). (Sura El-Hadždž, 39)
Kako ateisti tvrde, vjerovjesnik Muhammed nije se borio da bi stekao moć i vlast ili da bi islam nametnuo silom. Bio je primoran boriti se da bi odbranio život i imetak od pritisaka koji su se na njega primjenjivali zbog njegove misli. Na primjer, u 5. ajetu sure Et-Tevba, koji ateisti mnogo iznose na dnevni red, kaže se da mušrike koji su prekršili sporazum i ubijali vjernike, kada izađu sveti mjeseci, možete i vi ubiti. Ali kaže se ako zatraže eman, dajte im eman i provedite ih u sigurnosti do mjesta kamo će ići. Da je Kur'an napisao vjerovjesnik Muhammed, da li bi rekao ako mušrik koji je maločas nasrnuo na život, imetak i čast njega i ashaba zatraži oprost, oprostite i odvedite ga u sigurnosti do njegove kuće? Zar ova naredba ne bi teško pala nefsu i izazvala pobunu?
Osim toga, u 101. i 102. ajetu sure En-Nisa Allah kaže da u vrijeme rata namaz prepolovite, klanjajte ga u smjenama. Da je neko čija je namjera sticanje moći sam napisao Kur'an, zar ne bi saopćio ajet koji u vrijeme rata odgađa namaz? Zašto bi doveo u opasnost život svoj i vjernika koji su s njim?