Zar se u Tevratu ne spominje ime Uzejr?
Zar u Tevratu nema nekoga po imenu UZEJR i zar Jevreji nikoga ne nazivaju Allahovim sinom? “Jevreji: ‘Uzejr je Allahov sin; rekoše. I kršćani: Mesih je Allahov sin’, To su riječi koje oni žvaču u svojim ustima. Svoje riječi uspoređuju s riječima onih koji su ranije postali kafiri. Allah ih uništio! Kako li se samo odvraćaju! Jevreji su, ostavivši Allaha, svoje učenjake, svoje rabine; a kršćani svoje svećenike i Mesiha, sina Merjeminog, uzeli za gospodare. A njima je naređeno samo da robuju jednom ilahu. Nema boga osim Njega. On je daleko od onoga što oni pridružuju. (Et-Tevba, 9/30, 31)
Polazeći od riječi “Jevreji: ‘Uzejr je Allahov sin; iz 30. ajeta sure Et-Tevba, neke osobe govore da u tevratu nema imena Uzejr i da jevreji ovu osobu ne nazivaju Allahovim sinom, te tvrde da je, Bože sačuvaj, Kur'an pogriješio.
Međutim, istina je potpuno drugačija i potvrđuje Kur'an. U tevratu se, naravno, spominje poslanik po imenu Uzejr. Ova osoba je na jeziku tevrata EZRA. I historijski podaci dokazuju da su ovu osobu musevije, naročito do 10. stoljeća, nazivali ”Allahovim sinom”.
Razlog zbog kojeg su Uzejra prihvatili kao Allahovog sina bio je to što je On ponovo napisao izgubljeni Tevrat. Uzejr, koji se u Tevratu spominje kao “Pisar Ezra” (Ezra ha-Sofer), osoba je koja je ponovo uredila ,napisala Tevrat koji je Buhtunnasrovim pljačkanjem Jerusalema bio spaljen, uništen i čak potpuno zaboravljen.
Prema jevrejskom vjerovanju, Allah je naredio Uzejru da uzme pisare uza se i povuče se u osamu, a nakon što je sutradan popio vodu iz zdjele koja mu je ponuđena, dao mu je da četrdeset dana diktira Tevrat. Jevreji su, zbog toga što je na ovaj način ponovo napisao Tevrat, Uzejra nazivali “Drugim Musom”; prihvatali su da bi, da nije došao vjerovjesnik Musa, Tevrat bio dat Ezri.
Poznato je da je to što je Ezra (Uzejr) napamet ponovo napisao nestali Tevrat, nakon što se vidjelo da je ovaj Tevrat isti i s Tevratom koji je kasnije jedna starica sakrila i iznijela na vidjelo, povećalo divljenje jevreja prema njemu i da su ga, kao rezultat toga, okarakterizirali kao “Allahovog sina”. To što su jevreji u vrijeme Vjerovjesnika Uzejra ( Pisara Ezru), pripadnika porodice kohena (Harunove loze), prihvatali kao “Allahovog sina” moguće je reći da su tako prihvatali zbog toga što je on iz Harunove loze, od strane jevreja Nadir i Kurejza, također pripadnika porodice kohena, koji su se u tom periodu nalazili u okolini Medine.
U jevrejskoj historiji, to što su rušenjem Sulejmanovog hrama koheni izgubili svoje funkcije i što je kod jevreja politička i vjerska uprava prešla na osobe koje nisu pripadale kohenskoj lozi, s vremenom je dovelo do zaborava vrijednosti koja se pridavala Ezri. S druge strane, razumije se da je religija (jevrejstvo) koja je upućivala kritiku novoj grupi (kršćanima) koja je tvrdila da je njen vjerovjesnik (Isa Mesih) “Allahov sin”, stavila na čekanje i takvu tvrdnju kod sebe same. Uz to, historičari govore o jevrejima koji su u 9. i 10. stoljeću još uvijek prihvatali Uzejra kao “Allahovog sina”.
El Džahiz (u. 869) prenosi da su neki jevreji, a Makdisi (u. 966) da je dio palestinskih jevreja u njegovo vrijeme, kako bi uzvisili Uzejra, njega nazivali Allahovim Sinom (Ibnullah).
Osim toga, poznato je da kršćani i jevreji, pored toga što osobe koje u vjeri smatraju velikim nazivaju Allahovim sinom, i sebe same nazivaju na način koji se spominje u 18. ajetu sure El-Maida ‘‘Jevreji i kršćani: mi smo Allahova djeca i Njegovi miljenici.”
Važna stvar u 30 ajetu sure Et-Tevba jeste to što se navodi da je zabluda učinjena u tome što su jevreji i kršćani prihvatili Uzejra i Isaa Mesiha kao Allahovog sina pogrešno vjerovanje koje se stalno nastavljalo u historiji. Izraz u nastavku ajeta ”Oni oponašaju riječi poricatelja prije njih.” znači da su narodi s politeističkim vjerovanjem u historiji vjerovali da su njihovi upravitelji ili vođe sinovi Božiji.
Od njih, poznato je da je kod Babilona, Sumera, Akada, Egipta, rimskih kraljeva, kod Skandinavaca, kod Kelta itd.Božija pojava Inkarnacije/ Tedžessuda/Hulula, to da se duhovna snaga jedinog Boga Stvoritelja pretvara u čovjeka-boga i da se to naziva sinom Božijim. I danas ovo vjerovanje još uvijek postoji, u trimurtiju u indijskoj mitologiji postoje 3 karaktera boga.Također, u budizmu budisti prihvataju Budu kao sina Božijeg.
Osim toga, u Tevratu sintagma “Sin Božiji” nije korištena samo za Uzejra, nego i za mnoge osobe. Nekoliko primjera odlomaka su sljedeći;
(Postanak, 1-4) 1- Ljudi su se na zemlji počeli množiti, rađale su se djevojke. 2-Son of God/Sin Božiji, kada su vidjeli ljepotu ljudskih kćeri, oženili su se onima koje su im se svidjele. 3- GOSPOD je rekao: “Moj duh neće zauvijek ostati u čovjeku, jer je on smrtan”, “Čovjekov vijek će biti sto dvadeset godina.” 4- U danima kada su se božanska bića ženila ljudskim kćerima i dobivala djecu, a i kasnije, na zemlji su bili Nefili. Oni su bili junaci starih vremena, slavne osobe.
(1. Ljetopisa 28) “GOSPOD mi je ovako rekao: ‘Onaj koji će sagraditi Moj hram i Moja dvorišta jeste tvoj sin Sulejman. Njega sam sebi izabrao za sina. I Ja ću njemu biti otac.”
(Psalmi, 89)
“I Ja ću njega svojim prvim sinom,
Najuzvišenijim od kraljeva na zemlji učiniti.”