Odgovor na tvrdnju da u Kur'anu sunce tone u vodu: Je li Zemlja prema Kur'anu ravna?

Polazeći od izraza “našao ga je kako zalazi (Mağrib) (مغرب) u izvor crnog blata,” u 86. ajetu sure El-Kehf, tvrdi se da je u Kur'anu rečeno da sunce tone u vodu. Također, iz izraza u ovim ajetima izvode zaključak da je Zemlja ravna. Međutim, kao i druge, i ovo su tvrdnje koje nisu tačne. Najveća greška u ovim kritikama je neshvatanje značenja riječi i nedostatak razumijevanja. U 86. ajetu sure El-Kehf postoje dvije riječi koje su na turski prevedene kao “batmak”. Kada ih ispitamo, stanje će se lakše razumjeti:
Naposljetku je stigao do mjesta gdje sunce zalazi (mağrib) (مغرب) i našao ga je kako zalazi (Garabe) (غرب) u izvor crnog blata, a pored njega je vidio jedan narod. (18 Sura El-Kehf, 86)
Iako se tvrdi da u gornjem ajetu postoji izraz kao da sunce tone u vodu, stanje nije takvo. “Batma” sunca i “batma” nečega u vodi na turskom mogu biti ista riječ, ali su te riječi na arapskom različite riječi.
Nepoznavanje ove razlike ili želja da se okoristi zbrkom doveli su do iznošenja ove krajnje pogrešne tvrdnje.
Zalazak sunca izražava se glagolom “Garebe”. Štaviše, riječi izvedene iz ovog korijena prešle su i u turski. Naprimjer, “garb” (غرب)ili “mağrib” (مغرب) riječi su izvedene iz istog korijena, znače “zapad” (strana svijeta).
A potonuće predmeta u vodi je glagol “gareke” (غرق) i to je glagol različit od “garabe” (غرب). I ova je riječ zapravo prešla u turski. Kada kažemo suya gark oldu, koristimo ovaj glagol. U Kur'anu se, također, ova riječ koristi u značenju potonuća nečega u vodi, naprimjer u suri El-Kehf:
…. “Da li si ga probušio da potopiš (garake) (غرق) one koji su u njemu?…..” (18 Sura El-Kehf – 71) kaže se
Sada je jasno da se zalazak sunca i potonuće nečega u vodi na turskom izražavaju istom riječju, a da su na arapskom različite riječi. Dakle, ni u gornjem ajetu nije riječ o tome da sunce tone u vodi kao neki predmet. Ovdje se opisuje zalazak sunca.
Zapravo, čak i ako se ne znaju arapski ekvivalenti glagola batmak, razumjeti ga onako kako ga razumiju osobe koje upućuju gornje kritike rezultat je zle namjere. Ako neko kaže “Jučer sam išao na morsku obalu i gledao zalazak sunca u moru.”, da li se iz toga razumije da je sunce potonulo u vodu? Ili, kada se kaže “güneş her sabah doğuyor”, zar se dolazi do zaključka da sunce ima majku, da ta majka svakog jutra rađa i donosi na svijet sunce? Uostalom, kada se pogledaju arapski ekvivalenti riječi, razumjet će se da je tema vrlo jasna.
Original riječi koja se u ajetu spominje kao mjesto gdje sunce zalazi jeste riječ “mağrib” (مغرب). Ova riječ znači mjesto na zapadu. Ovaj izraz označava najdalje mjesto do kojeg se može ići na zapadu. Naprimjer, sjevernoafričku zemlju Maroko Arapi nazivaju “Mağrip”. Jer su je tako nazvali zato što je to mjesto do kojeg su išli u pravcu zapada. Ni odavde se apsolutno ne izvodi značenje da je Zemlja ravna. Naprimjer, i danas se slični izrazi koriste u turskom ili u drugim jezicima.
Japan je zemlja Dalekog istoka. (I u engleskom postoji riječ “Far East” koja ima isto značenje kao u turskom). Najdalja zemlja do koje se može ići na istoku je Japan. To što se za Japan kaže da je najistočnija zemlja svijeta ne pokazuje da je Zemlja ravna.
Osim toga, u ovom ajetu radnju vrši Zulkarnejn. Ajet, suprotno onome što žele misliti oni koji pokušavaju kritizirati, ove događaje opisuje kao stanje koje je Zulkarnejn vidio i opazio, a nije, Bože sačuvaj, Allahovim pripovijedanjem.
U ovom ajetu je upotrijebljen glagol vajada. Značenje ovog glagola u rječnicima klasičnog arapskog;
“(nešto) naći/otkriti, nalaziti se, ostaviti utisak, susresti (se), svjedočiti, opažati, doživjeti (kao iskustvo)”[1]
Zato ovaj ajet govori samo o onome što je Zulkarnejn vidio, opazio. To jest, kada Bog kaže “Zulkarnejn je našao sunce u stanju da zalazi u blato”, govori o Zulkarnejnovom utisku, o onome što je on opazio.
Jer da je ajet opisivao “da je sunce (fizički) potonulo u blato”, ne bi se koristila riječ taghrubu. Jer ova riječ nije glagol koji izražava fizičko tonjenje.[2]
Kao rezultat, ovaj ajet, nema izraza koji se odnosi na ”ravnost Zemlje”. To nije ništa drugo osim jednog iskrivljavanja samo od strane Ateista. U ovom ajetu se govori samo o onome što je Zulkarnejn vidio/opazio/doživio. Ne o onome što je Bog vidio!!
Fusnote:
[1]= Vidi The Hans Wehr Dictionary of Modern Written Arabic, priredio: J. M. Cowan, 4. edition, 1976, page 1231.
[2]= Vidi Edward William, Arabic-English Lexicon, Volume 1, London, 1863, page 2241.