Zar ne možemo biti prijatelji sa sljedbenicima Knjige (kršćanima i mojsijevcima)?

Zar sljedbenici Knjige ne mogu biti prijatelji? Zar se sa ženama sljedbenika Knjige možemo ženiti, a prijatelji ne možemo biti?

Kao što tvrdi jedan dio ljudi, ne uzimati sljedbenike Knjige za prijatelje, gajiti neprijateljstvo i ne imati s njima posla stav je suprotan Kur'anu i adetullahu. U 51. ajetu sure El-Maide, na koji ove osobe oslanjaju svoje tvrdnje, naš Gospodar je rekao: ‘O vi koji vjerujete, ne uzimajte Jevreje i kršćane za prijatelje (velije); oni su prijatelji jedni drugima. Ko ih od vas uzme za prijatelje, on je, bez sumnje, od njih. Allah, zaista, ne daje uputu narodu zulumćara.’

Riječ prijatelji koja dolazi u ajetu dolazi dva puta. Jedna je riječ “evliyau”, u značenju “zaštitnici, odgovorni pred zakonom, evlije, gospodari, vlasnici, posjednici”. Druga je pak “Yetevellehum”. A ona “preuzima brigu o njemu, prelazi u vladajući položaj, preuzima upravu”značenje ima. Riječ “prijatelj, veli” koja dolazi u ovom ajetu znači “uprava”. Allah muslimanima objavljuje na način: ne ulazite pod upravu kršćana i mojsijevaca. To jest, kao što neki ljudi kažu, u ovom ajetu nema značenja da se s mojsijevcima ili kršćanima ne bude u dobrim odnosima, da se prema njima gaji neprijateljstvo.

Naš Gospodar ima vrlo jasne ajete da svi sljedbenici Knjige nisu isti. Da smo morali sve koji nisu muslimani uzeti za neprijatelje, Allah nam ove ajete ne bi objavio. Također, da su svi koji nisu muslimani naši neprijatelji, Allah ne bi učinio halalom njihova jela i njihove žene za ženidbu. Jer i sam naš Vjerovjesnik lično oženio se jednom gospođom iz reda sljedbenika Knjige. Ide se na svadbu sljedbenika Knjige, ide se na njihovu dženazu, jedu se njihova jela, trguje se, postoji život jedni uz druge, prijateljski, drugarski, bratski. To se jasno vidi u praksi našeg Vjerovjesnika. Ovo zajedništvo je svjetsko bratstvo, prijateljstvo, nije vjersko bratstvo. Inače, kako se čovjek može oženiti nekim kome ne vjeruje, prema kome osjeća neprijateljstvo, kako može sjesti za njegovu sofru? U vezi s ovom temom, za one koji vide 51. ajet sure El-Maide, a ignorišu ostale ajete o sljedbenicima Knjige, želimo podsjetiti na nekoliko ajeta.

لَيْسُوا۟ سَوَآءً مِّنْ أَهْلِ ٱلْكِتَٰبِ أُمَّةٌ قَآئِمَةٌ يَتْلُونَ ءَايَٰتِ ٱللَّهِ ءَانَآءَ ٱلَّيْلِ وَهُمْ يَسْجُدُونَ

– Oni nisu svi isti. Među sljedbenicima Knjige ima skupina koja u noćno doba stoji, uči Allahove ajete i pada na sedždu. (Sura Ali Imran, 113)

Oni nisu svi isti!

– …među sljedbenicima Knjige ima takvih koji će ti, ako mu ostaviš na čuvanje kantar, to vratiti; … (Sura Ali Imran, 75)

– Zaista, među sljedbenicima Knjige ima onih koji vjeruju u Allaha, u ono što je objavljeno vama i u ono što je objavljeno njima -kao oni koji Allahu iskazuju duboko poštovanje-. Oni za Allahove ajete ne kupuju malu vrijednost. Evo, oni kod svog Gospodara imaju nagradu… (Sura Ali Imran, 199)

ٱلْيَوْمَ أُحِلَّ لَكُمُ ٱلطَّيِّبَٰتُ وَطَعَامُ ٱلَّذِينَ أُوتُوا۟ ٱلْكِتَٰبَ حِلٌّ لَّكُمْ وَطَعَامُكُمْ حِلٌّ لَّهُمْ وَٱلْمُحْصَنَٰتُ مِنَ ٱلْمُؤْمِنَٰتِ وَٱلْمُحْصَنَٰتُ مِنَ ٱلَّذِينَ أُوتُوا۟ ٱلْكِتَٰبَ مِن قَبْلِكُمْ إِذَآ ءَاتَيْتُمُوهُنَّ أُجُورَهُنَّ مُحْصِنِينَ غَيْرَ مُسَٰفِحِينَ وَلَا مُتَّخِذِىٓ أَخْدَانٍ وَمَن يَكْفُرْ بِٱلْإِيمَٰنِ فَقَدْ حَبِطَ عَمَلُهُۥ وَهُوَ فِى ٱلْـَٔاخِرَةِ مِنَ ٱلْخَٰسِرِينَ

– Danas su vam dozvoljene čiste stvari. Jelo onih kojima je Knjiga data halal je vama, a i vaše jelo je halal njima. I slobodne i čedne žene od vjernika i slobodne i čedne žene od onih kojima je Knjiga data prije vas, kao čestiti, koji ne čine blud i koji nisu tajno uzimali prijatelje -pod uslovom da im platite njihove nadoknade (mehrove)- (halal su) vam. Ko ne priznaje iman i skrene u kufr, njegovo je djelo, sigurno, propalo. On je na ahiretu od onih koji su na gubitku. (Sura El-Maide, 5)

– …A kao najbliže po ljubavi prema onima koji vjeruju među njima naći ćeš one koji kažu: “mi smo kršćani”. To je zato što među njima ima (nekih)svećenika i monaha i što se oni zaista ne uzdižu. (Sura El-Maide, 82)

إِنَّ ٱلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ وَٱلَّذِينَ هَادُوا۟ وَٱلنَّصَٰرَىٰ وَٱلصَّٰبِـِٔينَ مَنْ ءَامَنَ بِٱللَّهِ وَٱلْيَوْمِ ٱلْـَٔاخِرِ وَعَمِلَ صَٰلِحًا فَلَهُمْ أَجْرُهُمْ عِندَ رَبِّهِمْ وَلَا خَوْفٌ عَلَيْهِمْ وَلَا هُمْ يَحْزَنُونَ

– Zaista, oni koji vjeruju(i) jevreji, kršćani i sabijci (ko od njih) vjeruje u Allaha i u Sudnji dan i u dobrim djelimabude, njima je, dakle, nagrada kod Allaha. Za njih nema straha i oni neće tugovati. (Sura El-Bekara, 62)

Allah vas ne odvraća od toga da činite dobro onima koji se s vama ne bore zbog vjere i koji vas iz vaših domova ne progone i da se prema njima pravedno odnosite. Jer Allah voli one koji čine pravdu. (Sura El-Mumtehina, 8) Na osnovu ovog ajeta Allah nam naređuje da pravedno sudimo onima koji se s nama ne bore zbog naše vjere. …Mržnja prema nekom narodu neka vas ne odvrati od pravde. pravdu činite. To je bliže takvi. (Sura El-Maide, 8) kaže.

Dodatna informacija:

Osobe koje ne žele povjerovati našem objašnjenju na način da nam Allah u ovom ajetu ne kaže ne uzimajte Jevreje i kršćane za prijatelje, nego kaže ne uzimajte ih za VELİ;
kako su li preveli ovu rečenicu koja dolazi u El-Bekara 282? Ako u ovom ajetu riječ EVLİYA prevedu kao PRIJATELJI, kakvo će biti značenje, a oni koji u ovom ajetu daju značenje VELİ, kada dođu do ajeta koji je predmet objave o odnosu s jevrejima i kršćanima, zašto su dali prednost značenju PRIJATELJ.

”ev lâ yestatîu en yumille huve felyumlil veliyyuhu bil adl(adli)”

Šta su rekli za riječ VELî koja ovdje dolazi?
Ako on sam nije u stanju to napisati, govori li ajet neka onda diktira njegov PRIJATELJ? Ili njegov VELİ?