Zašto je organ razmišljanja u Kur'anu srce?

Ovo proizlazi iz osobine arapskog jezika. Svaki jezik ima svoj način izražavanja. Riječ akıl je arapska riječ koja je prešla u turski. Osnovno značenje riječi akıl je “vezati”. Razuman čovjek se veže da ne bi griješio i da bi se ispravno ponašao. U turskom je pandan riječi akıl riječ “us”. Kada kažemo uslu dijete, mislimo na dijete koje je odgojeno i lijepo se ponaša.

Akıllanma, uslanma, dobro ponašanje više su ponašanja vezana za srce. I ljudi dobre naravi i ljudi loše naravi imaju mozak. Ali za osobu koja se loše ponaša i šteti drugima ne kažemo ”bezmozgi”, nego “bez srca”. A za onoga ko griješi i sam sebi šteti ne kažemo ”bez srca”, nego “bezmozgi”.

I u čerkeskom se, baš kao i u arapskom, radnja razmišljanja i razumijevanja vezuje za srce. To je osobina u strukturi jezika. Da je Kur'an objavljen na čerkeskom, kao organ razmišljanja koristila bi se riječ “srce”. Ali da je objavljen na turskom, koristila bi se riječ “mozak”.

U društvu se razum i inteligencija smatraju kao da su isto. Inteligencija je stanje povezano s organizacijom unutar mozga. A razum je to da čovjek, koristeći svoju savjest do kraja, u svakom trenutku života izabere stav kojim će Allah biti najzadovoljniji i koji najviše odgovara Kur'anu i da kao rezultat toga stekne savršenstvo misli i stava koje obuhvata cijeli njegov život. Inteligencija povezana s mozgom i razum povezan s poimanjem srca i savješću različiti su pojmovi.

Allah u ajetu kaže, ”… Srca postaju mutmain (zadovoljena) samo spominjanjem Allaha.” (Sura Er-Ra'd, 28) U jednom drugom ajetu saopćava da su oni čija su srca zadovoljena i koji primaju savjet vjernici čistog razuma. Čistoća razuma je osobina koja se postiže time što u prvi plan izbije savjest, a ne nefs. A i savjest je stanje povezano ne s mozgom, nego s poimanjem srca. Nefs je pojam suprotan savjesti. Nefs i savjest se stalno sukobljavaju. Kod osoba koje ne postupaju po svojoj savjesti ”…U srcima je bolest…” (Sura El-Bekara, 10) Budući da nefs stavljaju u prvi plan, više ne mogu čuti glas svoje savjesti i ”Tako je zapečatio vrh njihovih srca, pa oni više ne mogu shvatiti.” (Sura El-Munafikun, 3)

To da je razum/savjest u srcu i da “nerazumni” ne mogu razumijevati jer su im srca zatvorena u jednom ajetu izraženo je ovako: