Ajeti u Kur'anu u kojima se ne javlja izraz ”Reci, Reci da” nisu kontradiktorni

Možemo reći da prijatelji koji sebi kao argument uzimaju to što se u nekim ajetima u Kur'anu ne koristi izraz “Reci da” kritikuju slijepo i bez istraživanja… Na primjer; za 104. ajet sure El-En'am i 91. ajet sure En-Neml i slične izraz “Reci da” postoji implicitno. Ovo je stilska osobina svojstvena Kur'anu. Onaj ko ima osjećaj za arapski jezik nikada u ovim tekstovima ne osjeti nikakvu slabost, nedostatak. Iz prirodnog toka govora razumije da je izraz Allahov govor. Tako je u gotovo svim prijevodima Kur'ana, uključujući i one koje su uradili zapadnjaci, izraz “Reci da” prikazan u zagradi.

U ajetima koji počinju naredbom “Reci da” obrazac govora oblikovan je kao usmjeren od Allaha prema Robu. Ako je to da je obrazac govora takav dovoljno da se dokaže da je taj govor Allahov govor, Kur'an je to pitanje iznio oko tri stotine puta. I opet, ako je to pitanje od životne važnosti u tome da li pokazuje je li Kur'an Allahov govor ili nije, (prema tvrdnji da je Kur'an govor vjerovjesnika Muhammeda (!)) vjerovjesnik Muhammed je toga svjestan i na to je pazio na oko tri stotine mjesta. Pa zašto bi to na nekoliko mjesta zanemario? Tako je i tvrdnja da je zaboravio neutemeljena. Jer nije moguće da on ne primijeti ovaj nedostatak (!) u Bože sačuvaj Kur'anu, koji je stalno učio i dostavljao.

Osim toga, Arapi mušrici, na čijem je jeziku Kur'an objavljen, unatoč svom neprijateljstvu koje su osjećali prema Kur'anu nikada se nisu usudili na takav prigovor. Da prigovor i ne spominjemo, unatoč svim upornim zahtjevima i izazovima Kur'ana, nisu mogli donijeti knjigu poput njega, suru poput jedne od njegovih sura, ajet, riječ. Da je Kur'an govor Vjerovjesnika, i arapski mušrici, koji su s njim dijelili isto pleme, isto društvo i okruženje, govorili isti jezik, a po društvenom položaju bili iznad njega, iznijeli bi takvu knjigu. Ali to nisu uspjeli. Jer “On ne govori po želji svog nefsa. On (Kur'an) je samo objava koja mu se saopćava” [Sura En-Nedžm 3-4]

Da je u jezičkoj strukturi Kur'ana bilo nečega na što se može prigovoriti, što je protivno književnom osjećaju i logici, prije onih koji ne znaju nijednu arapsku riječ to bi lično uradili mušrički Arapi, prvi sagovornici Kur'ana. Oni bi se, naravno, okrenuli nabrajanju njegovih nedostataka i njegovom kritikovanju, da bi takvu knjigu, kojoj je cilj bio ukloniti vjeru njihovih predaka, oborili u očima naroda. Ali Arapi na vrhuncu književnog osjećaja nisu uradili takvo što. Čak su bili oduševljeni književnom nadmoći Kur'ana i to su svoje oduševljenje izrazili riječima “Ovo (Kur'an) nije ništa drugo do očita čarolija.” [Sura Sebe', 43]. A one koji tvrde da je Kur'an govor Vjerovjesnika, na način koji pokazuje visoku književnu snagu ove knjige, za Vjerovjesnika “...ne, on ga je sam izmislio; ne, on je pjesnik.”ocjenom izrazili su svoje oduševljenje…