Odgovor na tvrdnju da je vjerovjesnik Muhammed napisao ajet kako bi sklapao višeženske brakove

Vjerovjesnik Muhammed je do 40. godine, kada je primio poslanstvo, u društvu u kojem je živio bio ugledna osoba poznata kao ”emin”, odnosno pouzdan. Kada je imao 25 godina, oženio se Hatidžom, koja je imala 40 godina, i ostali su u braku oko 25 godina, do Hatidžine smrti. Hatidža je bila bogata poslovna žena. Da je cilj vjerovjesnika Muhammeda bio bogatstvo i žene, nakon bogatstva koje je stekao oženivši se Hatidžom razveo bi se i oženio mladim gospođama. A u to je vrijeme višeženstvo ionako bilo legitimno. A kada mu je supruga umrla, on je već bio ostavio mladost iza sebe, bio je muškarac od 50 godina.

Prema mušričkom sistemu, pravo muškarca na neograničen broj žena ionako je postojalo. Dakle, vjerovjesnik Muhammed nije morao ulagati dodatni trud da bi imao više žena. Pa kakva je onda logika da ajetom ”Nakon ovoga ti neće biti dozvoljene (druge) žene niti da ih zamijeniš drugim suprugama -čak i ako ti se njihova ljepota dopadne-…” (Sura El-Ahzab, 52) postavi granicu svojim brakovima? Dok je već imao pravo na neograničen broj žena, zašto bi napisao ajet koji bi njega samog ograničio?

U Tevratu piše da su kćeri vjerovjesnika Luta, navodno da bi se njihov rod nastavio, stupile u odnos sa svojim rođenim ocem dok je bio u snu. Pogledajte samo u kakav je položaj doveden vjerovjesnik Lut.

Ako se uzmu u obzir ovakve izmišljotine prošlih naroda i praznovjerja koja se prenose kao navodni hadis, sasvim je normalno da su brakovi vjerovjesnika Muhammeda, odjeća njegovih supruga, način na koji razgovaraju s tuđim muškarcima … objašnjeni otvoreno i detaljno, tako da ne daju povoda pogrešnim prenošenjima. Danas, razmislite kakvim bi se praznovjerjima zaprljali umovi ateista i deista, koji se zamućuju zbog izmišljenih hadisa, da nije bilo ovih jasnih ajeta…