Prema Kur'anu kazna za onoga ko se odmetne od vjere nije smrt

Osoba koja se odmetne od svoje vjere naziva se mürted. U ortodoksnom shvatanju islama kazna za onoga ko se odmetne od svoje vjere je smrt. Za ovu vankur'ansku praksu kao dokaz navode navodni hadis “Ubijte onoga ko promijeni svoju vjeru” (Buhârî, Cihâd, 149). Međutim, pitanja propisa, farzovi, harami, kazne… uče se samo iz Kur'ana. Riječ koja nema pandan u Kur'anu ili koja je u kontradikciji s Kur'anom ne pripada našem vjerovjesniku.

U skladu s ajetom “…U Svoj sud ne uzima nikoga za saučesnika.” (Sura El-Kehf 26), Allah vjerovjesniku nije dao nikakvu ovlast u pitanju propisa. ”Sud pripada samo Allahu…” (Sura Jusuf, 40) A Allah, Vlasnik suda, u Kur'anu nije saopćio nikakvu ovosvjetsku kaznu za onoga ko se odmetne od svoje vjere.

Kur'an ima tolerantan pristup prema svakom mišljenju i vjerovanju. ”U vjeri nema prisile (i pritiska).” (Sura El-Bekara, 256) Niko nema pravo primjenjivati prisilu i pritisak na onoga ko ne misli kao on. Ko hoće slobodan je da vjeruje u šta hoće. ”… Zar ćeš ti prisiljavati ljude dok ne postanu vjernici?” (Sura Junus, 99) Kao što se i iz ovog ajeta razumije, prisiljavati ljude da povjeruju nije stav koji se u islamu lijepo gleda. ”Dakle, ako će ‘savjet i podsjećanje’ koristiti, savjetuj i podsjećaj.” (Sura El-A'la, 9) A ako ne koristi, kažete “Vama vaša vjera, a meni moja vjera.” (Sura El-Kafirun, 6) i idete dalje.

… Ko se od vas vrati od svoje vjere i umre kao nevjernik, sva njihova počinjena djela (ameli) propala su i na ovom i na onom svijetu i oni su stanovnici vatre, u njoj će ostati bez ograničenja. (Sura El-Bekara, 217) Kao što se i iz ajeta razumije, ako se ljudi odmetnu od svojih vjera, to je njihov vlastiti izbor. Na ovom svijetu žive po svom izboru i jednog dana umru. Njihova djela koja su učinili prije odmetanja od vjere propadnu, a njihov račun ostaje za ahiret. Na ovom svijetu ne primjenjuje se nikakva kazna ili sankcija.

Istina je ovo, oni koji povjeruju pa zatim skrenu u poricanje, zatim opet povjeruju pa zatim skrenu u poricanje, a zatim im se poricanje poveća, Allah im neće oprostiti… (Sura En-Nisa, 137) Ako pažljivo pročitate ajet, govori se o nekima koji povjeruju pa zatim skrenu. Ove osobe nisu ubijene nakon što su skrenule u poricanje. Zatim su ponovo povjerovale. I ponovo su skrenule u poricanje. Allah za ovaj proces i ono nakon njega nije donio nikakvu kaznenu sankciju.

Ko ubije neku dušu, a da to nije bilo u zamjenu za drugu dušu ili za nered na zemlji (neopravdano), kao da je ubio sve ljude. (Sura El-Ma'ida, 32) Propis ajeta je vrlo jasan. Osim kisasa i ratnog stanja, nema propisa u pitanju smrti. Naprotiv, ako je neko ubio drugoga s nekom svrhom mimo kisasa i ratnog stanja, to je izjednačeno s ubijanjem svih ljudi. Šteta osobe koja skrene nakon vjerovanja je po nju samu. I ubiti nekoga samo zato što je promijenio svoje vjerovanje je gubitak za onoga ko ubija. Allah lijepim smatra ne ubijanje, nego oživljavanje. Ne odobrava one koji prelaze mjeru i prekoračuju granicu…