Brak u dječijoj dobi ne postoji u Kur'anu

Prva stvar koju treba podsjetiti osobama koje, uzimajući godine Aiše kao izgovor, napadaju našeg vjerovjesnika i tvrde da je u Kur'anu brak u dječijoj dobi slobodan, jeste da se presude uče samo iz Kur'ana i da ne treba da poklanjaju povjerenje izvorima koji nisu saglasni s Kur'anom. Allah kaže ”Mi u knjizi ništa nismo izostavili…” (Sura El-En'am, 38). U Kur'anu, u kojem nema nedostatka, naravno da je ukazano i na vrijeme tako važne stvari kao što je brak.

Ako pažljivo čitate ajete, kaže se provjeravajte siročad ”do doba u kojem će dosegnuti nikah”. Ako kod njih vidite ”zrelost”, dajte im njihovu imovinu, kaže se. I u drugom ajetu se kaže da imovinu siročeta, ”dok ono ne dosegne doba zrelosti u kojem će moći kontrolirati svoju imovinu”, ne dirate osim na najljepši način. Malo dijete ne poznaje pojam novca. Ne može znati šta je štednja, šta je štedljiva kupovina, u kojoj oblasti će, ako uloži svoj novac, moći da ga uveća. Ako djetetu date novac u ruke, s njim će kupiti ili slatkiše ili čokoladu. Dakle, doba u kojem će kontrolirati svoju imovinu nije doba tjelesne, nego mentalne zrelosti. Na isti način i doba u kojem će dosegnuti nikah nije period puberteta u kojem su dosegli tjelesnu zrelost, nego doba punoljetnosti/mladosti u kojem mogu kontrolirati svoju imovinu, u kojem su dosegli mentalnu zrelost.

U ajetu se spominje riječ “ruşden”. Znači da žena i muškarac treba da budu “Reşit”.

“Rüşd: Sposobnost pronalaženja pravog puta
Reşid: Osoba koja drugima pokazuje pravi put.
Raşid: Osoba koja je dosegla kapacitet da dođe na pravi put.
Mürşid: Onaj koji upućuje, obrazuje, prosvjetljuje”

Mehr je, u islamskom pravu, novac ili imovina koju muškarac pri ženidbi daje ženi. Mehr se ne daje porodici žene, nego direktno ženi. Prema gornjim ajetima, doba predaje imovine njenom vlasniku jeste dob u kojoj ta osoba može kontrolirati svoju imovinu. Dakle, žena koja prima mehr treba da bude u dobi u kojoj može kontrolirati tu imovinu ili novac.

Tvrdnje da se Aiša udala u dobi od 6-9 godina nisu u skladu s dobi navedenom za brak u Kur'anu. Dob za brak na koju se u Kur'anu ukazuje u potpunom je skladu s dobnom granicom u našem sadašnjem Građanskom zakoniku. Osim toga, Buhari, koji je adresat izvora u kojima se prenose godine Aiše, živio je 238 godina nakon našeg vjerovjesnika, Muslim 243 godine, Tirmizi 260 godina, Ebu Davud 256 godina, Nesai 238 godina, Ibn-i Madže 263 godine kasnije. Godine Aiše se u nekim izvorima prenose kao 6, u nekim kao 9, a u nekim kao 18. Općenito, referenca u pogledu dobi za brak jeste Kur'an. Kur'an za nikah ukazuje na doba mentalne zrelosti.

Međutim, neki ateisti, koji ignoriraju ovaj jasni dokaz, tvrde da u 4. ajetu sure Et-Talak izraz “koje nisu imale mjesečnicu” ukazuje na malo dijete.

Kaže se da je rok čekanja žena koje su prestale imati mjesečnicu, to jest koje su ušle u period menopauze, 3 mjeseca. Zašto se čeka 3 mjeseca? Da bi se saznalo je li trudna ili nije. Može li dijete koje nema mjesečnicu zatrudnjeti? Ne. Onda nema potrebe ni da čeka 3 mjeseca. Žena koja zatrudni nema mjesečnicu. Međutim, potrebno je vrijeme da se sazna da je trudna. I za žene u tom stanju rok čekanja je 3 mjeseca. A one čija je trudnoća sigurna čekaju do poroda.

Izraz ‘vellai lem yahidne’, koji se u prijevodima značenja prevodi kao djevojke koje nisu imale mjesečnicu, medicinski je stanje koje se naziva “sekundarna amenoreja”. To jest, označava žene koje nemaju mjesečnicu jer im je poremećen menstrualni ciklus (koje, iako inače imaju mjesečnicu, iz raznih razloga nemaju mjesečnicu u periodu od 3 mjeseca ili duže).

U 4. ajetu sure Et-Talak ne spominje se izraz “još nisu mogle imati mjesečnicu” na koji nailazimo u nekim prijevodima značenja. Da bi se moglo reći još nisu imale mjesečnicu, trebala bi se spominjati riječ ”ellaaiii lemma yahidne ”.

Lem: Daje značenje nikada neće biti, ili nikada nije bilo.

Lemma: Daje značenje još nije bilo, ali će biti.

Riječ “Nisa” koja se spominje u ajetu riječ je koja se koristi za odrasle žene. Da je osoba koja nema mjesečnicu bila dijete, onda bi se trebale spominjati riječi ” Vildan, Veled, Benat…”. Međutim, u ajetu se spominje riječ “Nisa” kojom se označavaju odrasle žene.

Kao rezultat, Kur'an ne dopušta dječiji brak. Ovakvu pogrešnu praksu primjenjuju samo društva daleka od Kur'ana. Zbog pogrešnih i namjerno učinjenih prijevoda ateisti i fanatici tvrde da islam dopušta dječiji brak. Djeca su bića prema kojima treba pokazivati samilost, niko za svoje izopačene poglede ne može naći dokaz u Kur'anu.