Granice rata s poricateljima u Kur'anu – Tvrdnja o osvajačkom ratu
Ajete o ratu u Kur'anu poricatelji namjerno pokušavaju izokrenuti i iskoristiti. Izrazi u ajetima otrgnuti od glavnog toka teksta tumače se drugačije. A kada bi se ovi ajeti procijenili prema opštoj logici Kur'ana i toku teme, stanje bi postalo jasnije. Ajet u suri Et-Tevba glasi ovako:
Borite se protiv onih kojima je data Knjiga, koji ne vjeruju u Allaha i u ahiretski dan, koji ne priznaju zabranjenim ono što su Allah i Njegov Resul zabranili i koji ne prihvataju pravu vjeru (islam) kao vjeru, dok poniženi svojim rukama ne daju cizye. (9 Sura Et-Tevba, 29)
Ako se obrati pažnja na izraz u ajetu, ljudi protiv kojih se ovdje naređuje borba nisu svi sljedbenici Knjige. Oni su jedna grupa od onih kojima je data Knjiga. Razlog zbog kojeg se traži borba protiv njih opet je to što se oni bore protiv muslimana. Ako se sura Et-Tevba čita od početka, tema će se bolje razumjeti.
Ajete o ratu treba procjenjivati u cjelovitosti Kur'ana. Suprotno svim ovim tvrdnjama, prema Kur'anu rat treba da se vodi u svrhu odbrane. Rat koji se vodi radi osvajanja zemlje drugih ljudi prema Kur'anu ne može biti vjerski rat. Kroz historiju su islamske države možda vodile neke ratove u svrhu osvajanja. Ali svi oni nisu vjerski ratovi, nego politički ratovi. Allah zabranjuje ovakav rat. U suri El-Bekara se kaže ovako:
Borite se na Allahovom putu protiv onih koji se bore protiv vas, (samo) ne pretjerujte. Zaista, Allah ne voli one koji pretjeruju. Ubijajte ih gdje god ih nađete i istjerajte ih i vi odakle su oni vas istjerali. Smutnja je gora od ubijanja. Ne borite se protiv njih kod Mesdžid-i Harama dok se oni ne budu borili protiv vas. Ako se budu borili protiv vas, borite se i vi protiv njih. Eto takva je kazna kafira. Ako oni okončaju (rat) (okončajte i vi); zaista, Allah prašta i samilostan je. Borite se protiv njih dok ne (na Zemlji) nestane smutnje i dok vjera ne bude (samo) Allahova. Ako odustanu, više nema neprijateljstva osim prema onima koji čine zulum. (2 Sura El-Bekara, 190-193)
Kao što se iz ovih ajeta razumije, rat se vodi samo protiv onih koji se bore. Štaviše, Allah upozorava vjernike da se u ovom ratu ne ide u pretjerivanje. Ako tokom rata druga strana okonča rat i zatraži milost, muslimani se tome povinuju i okončavaju rat. Cizye se uzima zbog štete pretrpljene od rata. Cizye dolazi od korijena Ceza i naknada je koja se plaća u ratu, nije porez. Cizye je i dokaz da se ne vodi osvajački rat. Jer da je osvajački rat, naknada se ne bi mogla tražiti. I ratna naknada koju je napadačka Njemačka platila nakon II. svjetskog rata je cizye. Cizye je kazna koja postoji i u građanskom pravu.
U gornjim ajetima smo vidjeli da je rat u Kur'anu samo u svrhu odbrane. Osim toga, kada je napad posrijedi, Allah traži od muslimana da odgovore na ovu agresiju i da se svom snagom bore protiv ovih napadača. Ajeti u suri Et-Tevba glase ovako:
Zar se nećete boriti protiv zajednice koja je prekršila zakletve, koja je nastojala protjerati poslanika (iz njegovog zavičaja) i koja je prva započela (rat) protiv vas? Bojite li ih se? Ako vjerujete, Allah je preči da Ga se bojite. Borite se protiv njih. Neka ih Allah vašim rukama ukori, neka ih učini prezrenim i niskim, neka vam da pobjedu nad njima i neka iscijeli grudi skupine vjernika. I neka otkloni srdžbu iz njihovih srca. Allah prima pokajanje koga hoće. Allah je Onaj Koji zna, posjednik presude i mudrosti. (9 Sura Et-Tevba, 13-15)
Jasno je da će odlučnost i snaga u ratu i omogućiti da se rat brže završi i stvoriti odvraćajući primjer za moguće ratove. Uzvratiti napadačima i učiniti da se pokaju zbog ovih postupaka na kraju će biti najispravniji put za očuvanje mira.
Osim toga, Allah dozvoljava rat i za ljude među muslimanima koji su ostavljeni slabi, koji trpe zlostavljanje i koji su u potrebi, opet u svrhu njihove zaštite:
Šta vam je da se ne borite na Allahovom putu i u ime onih ostavljenih slabih, muškaraca, žena i djece, koji govore: “Gospodaru naš, izvedi nas iz ove zemlje čiji je narod zalim, pošalji nam od Sebe velija (zaštitnika gospodara), pošalji nam od Sebe pomagača”? (4 Sura En-Nisa, 75)
I ovakav rat ne proističe iz nasilja, nego naprotiv iz milosrđa. Protiv zuluma islam savjetuje vjernicima da obuhvate i štite potlačenog. U stanju mira pak Allah od onih koji vjeruju traži dobročinstvo i pravdu. Ovdje je cilj da se protiv rata mir sačuva i očuva:
Allah vam ne brani da činite dobro onima koji se ne bore protiv vas zbog vjere i koji vas nisu protjerali iz vaših domova i da se prema njima pravedno ponašate. Jer Allah voli one koji čine pravdu. (60 Sura El-Mumtehine, 8)
Bez obzira kojoj vjeri pripadala grupa pred vama, ako želi živjeti u miru, pristup vjernika prema njima prema Kur'anu može biti samo prijateljski pristup. Prema tome, kada se ovi ajeti čitaju i procjenjuju u cjelovitosti, nema nikakvog proturječja.