U ajetima o periodu čekanja žene kojoj je umro muž nema proturječnosti
U Kur'anu se objavljuju neki propisi u vezi sa stanjem žene kojoj je umro muž. Tvrdi se da u ajetima u kojima se objavljuju propisi o ovoj temi postoji proturječnost. Dok se u jednom od ovih ajeta govori o periodu od jedne godine, u drugom se govori o periodu od četiri mjeseca i deset dana. Iako se pokušava da različiti periodi predstave kao proturječnost, kada se pogledaju teme o kojima se u ajetima govori, vidi se da proturječnosti nema. Jer razlog zbog kojeg su periodi različiti proizlazi iz toga što su za udovice objavljeni različiti periodi o različitim temama. Ajeti o ovoj temi glase ovako:
Vaši muškarci koji umru i ostave supruge neka ostave oporuku da se njihovim suprugama osigura izdržavanje tokom jedne godine, a da se ne izbacuju iz svojih kuća. Ako izađu, vi niste odgovorni za to što čine ono što je za njih primjereno. Allah je Moćan, Mudar. (2 Sura El-Bekara – 240)
Supruge koje iza sebe ostave muškarci od vas koji umru čekaju četiri mjeseca i deset (dana). Kada ispune svoje periode, vi više nemate odgovornosti za to što čine ono što je za njih primjereno. Allah je Obaviješten o onome što činite. (2 Sura El-Bekara – 234)
Tema objavljena u 240. ajetu sure El-Bekara jeste objavljivanje da udovice imaju pravo da jednu godinu ostanu u kući svojih muževa. Nakon što joj je muž umro, kuća koja pripada mužu u podjeli nasljedstva možda je ostala u naslijeđe različitim osobama. U tom slučaju žena ima pravo da jednu godinu stanuje u toj kući. Osim toga, mora joj se osigurati i izdržavanje. A u 234. ajetu sure El-Bekara naređuje se da žene kojima su muževi umrli čekaju četiri mjeseca i deset dana i da se u tom periodu ne udaju. Dakle, vidi se da se u dva ajeta objavljuje propis o dvije različite situacije za ženu. Kada se ajet pažljivo prouči sa svojim temama, jasno je da nema proturječnosti.