Kakvo će biti stanje kršćana i Jevreja na Ahiretu? Hoće li i oni moći ući u Džennet?
Tvrdi se da između izraza u ajetima o kršćanima i Jevrejima postoji proturječje. U nekim ajetima neki od Jevreja i kršćana se hvale, dok se u nekim ajetima kritikuju. Kada se izrazi koji se pojavljuju u ovim ajetima tumače otrgnuti od opšteg toka teksta, dolazi se do pogrešnih zaključaka. Međutim, kada bi se ajeti procijenili i radi tematske cjelovitosti, vidjelo bi se da nema nikakvog proturječja. Prije svega istina koju treba znati jeste da je vjera kod Allaha islam.
Riječ islam, osim što je vlastito ime, jeste i pridjev. Znači predati se Allahu. U sljedećem ajetu objavljena je ova istina. Mnogobožačke religije, u kojima se predaje nekom drugom osim Allaha, u ovom ajetu su jasno odbačene.
Ko traži drugu vjeru osim islama, od njega se nikada neće prihvatiti. On je i na Ahiretu od onih koji gube. (Sura Ali Imran – 5)
Allah je i ranije poslao mnogo poslanika i knjiga. I u njima su ljudi pozivani da se predaju Allahu. Islamska vjera i ovaj pridjev nisu vjera i pridjev koji pripadaju samo našem vjerovjesniku. I svi vjerovjesnici i oni koji ih slijede također su muslimani.
Ko je ljepše vjere od onoga ko, čineći dobro, sebe preda Allahu (ko je islam) i slijedi vjeru Ibrahima, koji je hanif (tevhidski)? Allah je Ibrahima uzeo za prijatelja. (4 Sura En-Nisa – 125)
S tog aspekta, iako su kroz historiju ljudi vjerovali u religije različitih imena, bilo je mnogo ljudi koji su se predali Allahu (koji su islam). S tog aspekta Allah će im sigurno dati nagradu za dobro koje su učinili:
Zaista, oni koji vjeruju(i) Jevreji, kršćani i sabejci (ko od njih) vjeruje u Allaha i Sudnji dan i čini dobra djela, oni imaju nagradu kod Allaha. Za njih nema straha i oni neće biti tužni. (2 Sura El-Bekara – 62)
Istina je da oni koji vjeruju i Jevreji, sabejci i kršćani koji vjeruju u Allaha i Sudnji dan i čine dobra djela; za njih nema straha i oni neće biti tužni. (5 Sura El-Maide – 69)
Ali oni među njima koji se ne predaju Allahu, koji uz Njega prihvataju druge bogove, jasno su zapali u poricanje. I oni će na Dan polaganja računa vidjeti plaću za ono što su sami uradili. I ova istina se u ajetu naglašava ovako:
Tako mi, oni koji govore: “Zaista je Allah Mesih, sin Merjemin”, zapali su u nevjerstvo. A Mesih je rekao (ovo:) “O sinovi Israilovi, obožavajte Allaha, koji je i moj Gospodar i vaš Gospodar. Jer On je onome ko Mu pripisuje druga zaista Džennet učinio zabranjenim, njegovo prebivalište je vatra. Za one koji čine zulum nema pomagača.” (5 Sura El-Maide – 72)
Jevreji su rekli: “Uzejr je Allahov sin”; a kršćani su rekli: “Mesih je Allahov sin.” To je ono što govore svojim ustima; oni oponašaju riječi ranijih poricatelja. Neka ih Allah satre; kako se samo odvraćaju? (9 Sura Et-Tevba – 30)
Na kraju, između dvije grupe ajeta nema proturječja. Pošto su se tumačenja pravila preko pogrešnih pojmova, i dobijeni zaključci su bili pogrešni. Predanost Allahu kroz historiju su prihvatali ljudi iz mnogih različitih religija. Na primjer, havarije koje su slijedile vjerovjesnika Isaa vjerovali su u Allaha i u Njegovog vjerovjesnika. Allah će im dati nagradu za dobra djela koja su učinili. Ali pored toga bilo je i onih koji su vjerovjesnika Isaa stavili na mjesto boga i obožavali ga. I njima će Allah dati njihovu plaću. U ajetima se opisuju i ove istine. Kao što se vidi, u Kur'anu je ova tema zastupljena krajnje jasno i bez proturječja.