Tvrdnja o kultu Mjeseca

Prva polazna tačka ove tvrdnje jesu neki fanatični kršćani koji žele kritikovati islam. Ove tvrdnje iznose u okviru rada na ocrnjivanju islamske vjere. Prema tome, ime Allah postojalo je i prije dolaska Kur'ana. Arapi su i prije islamske vjere znali za Allaha. Prema ovoj tvrdnji, Allah, to jest “El- İlah”, bilo je ime boga Mjeseca. I islamsko vjerovanje dolazilo je iz kulta Mjeseca. U svjetlu ovih tvrdnji, da nema nikakve veze s drugim nebeskim religijama, neke reljefne slike pronađene u arheološkim nalazima iznose kao, po njihovom sudu, dokaz.

Sve ove tvrdnje su očito iskrivljavanje. Kad se detaljno ispitaju, izaći će na vidjelo da ove riječi nemaju stvarnog temelja. Pogledajmo sada ove tvrdnje tačku po tačku:
Ideja da su Arapi prije islama imali vjerovanje u Allaha nije novo otkriće. Ime oca našeg Vjerovjesnika lično je “Abdullah” (Allahov rob). Činjenica da su Arapi i prije islamske vjere poznavali pojam Allaha izražena je i u Kur'anu u mnogim ajetima. Jedan od njih je ovaj:

Kao što se i iz ovog ajeta razumije, u doba našeg Vjerovjesnika mušrici su znali za Allaha; ali su govorili: “Klanjamo se kipovima da bi nas približili Allahu.” Ni kod njih Allaha potpuno jedno poricanje nije bilo u pitanju. Samo su neke kipove Njemu pridruživali kao druga. Vjerovanje u Allaha dolazi iz drugih istinitih religija prije islama. U vrijeme prvog dolaska islamske vjere u toj je sredini bila prisutna i “Hanef” vjera koju Ibrahim donio. Iako je ova vjera izopačena, uspjeli su u glavnim crtama sačuvati mnoge ibadete i vjerovanja koja su postojala od samog početka. Zato su i prije islama vjerovanje u Allaha i ibadeti poput hadža, namaza i posta, iako iskvareni, još uvijek postojali. Prema tome, kad je islam došao, ove pojmove i ibadete nije preuzeo od njih, nego ih je Allah, koji ih je prvi put naredio ljudima, ispravivši pogrešno provođene prakse, ponovo objavio putem vjerovjesnika Muhammeda.

I arheološki nalazi koji se o ovome pokušavaju prikazati kao dokaz namjerno se izvrću. Ovi nalazi nisu pronađeni u području Mekke, nego u području južne Arabije, koje je mnogo udaljenije odatle. Ovi se nalazi namjerno pokušavaju prikazati kao da su pronađeni u Sjevernoj Arabiji. Oni nemaju nikakve veze s Arapima koji su živjeli u području Mekke.

Bog Mjeseca u arheološkim nalazima dolazi kao “Sin”. Nema nikakvog dokaza koji bi podržao tvrdnju da je riječ Allah (el-ilah) bog Mjeseca. Unatoč tome, u ovakvim tvrdnjama stave nekoliko slika, ispod njih napišu ovakav komentar i tvrde da je bog Mjeseca Allah.

Kad bi se porijeklo ovoga malo istražilo, izašlo bi na vidjelo da su ove neutemeljene tvrdnje umišljaj fanatičnih neprijatelja vjere. Prisustvo simbola Mjeseca na kupoli džamija iznosi se kao dokaz da je to produžetak kulta Mjeseca. I to je prilično nepotkrijepljena tvrdnja. Stavljanje simbola Mjeseca na kupolu džamija nije simbol koji se koristio u doba našeg Vjerovjesnika. Štaviše, nije se koristio ni u doba halifa. Ni Emevije nisu bili prvi koji su uveli ovaj običaj. Ovaj običaj prvi put nisu primijenili Arapi, nego Turci. Alparslan je, kad je 1064. osvojio Ani, dao da se veliki krst skine s kupole katedrale pretvorene u džamiju i da se na njeno mjesto postavi veliki polumjesec.

I nakon toga je ta praksa postala tradicija. Osim toga, simbol Mjeseca je znak koji pripada predislamskom turskom društvu. Kovanice pronađene u najnovijim iskopavanjima pokazuju da su simbol Mjeseca koristili Turci prije islama i da je to turski običaj. Predislamske kovanice koje pripadaju Göktürcima pronađene su u iskopavanjima provedenim u Kirgistanu. Tačka koja na ovim kovanicama upada u oči jeste i to što je na njima korišten simbol Mjeseca.

To što muslimani koriste lunarni kalendar opet nema veze s kultom Mjeseca. Kad je islam došao, to je bio kalendar koji je postojao. I muslimani su ga koristili. Tvrdnja poput ‘’Muslimani su kasnije prešli na ovaj kalendar’’ nikakva od njih nema temelja. Najobjašnjavajuća tačka u ovome vezana je pak za porijeklo riječi Allah. Riječ Allah dolazi od “El-İlah”. Nastavak “El” je poput engleskog “the”. Allah (El- İlah) znači “The God”. To jest, Allah El- İlah je određeni ilah. Ova riječ ne postoji samo u arapskom jeziku. Ova riječ postoji i u semitskim jezicima kojima pripada arapski. Na primjer, u hebrejskom riječ “Elohim” ( Bog) dolazi iz ovog korijena. Osim toga, ista riječ postoji i u aramejskom, koji dolazi iz iste jezičke porodice i koji je maternji jezik vjerovjesnika Isaa. I to je ista riječ kao riječ “İlah” u arapskom. I izgovor je isti.

Ova činjenica potpuno obesnažuje tvrdnje Fanatičnih kršćana. Ako je El-İlah bog Mjeseca, i vjerovjesnik Isa je vjerovao u tog boga. Njemu se tim imenom molio. Tako nešto nije u pitanju. Allah kojem se obraćao vjerovjesnik Muhammed i Allah kojem se obraćao vjerovjesnik Isa bili su isti. I to je uzvišeni Allah, Stvoritelj svega, koji nema ni druga ni sličnog. Prema tome, fanatični kršćani koji iznose ovu tvrdnju ne znajući sami sebe pobijaju. Ne poznajući svoju vjeru, ne znajući šta na aramejskom znači bog, nesvjesni jezika kojim je Isa govorio, izrekli su ovu neistinitu tvrdnju.

Ovakve radove su, kao što smo i gore rekli, makar i u vrlo malom broju, iznijeli neki fanatični kršćani. Nezavisni naučnici ne podržavaju ove tvrdnje. Razlog zbog kojeg neki ateistički krugovi u Turskoj podržavaju ovu ideju nije to što se stvar temelji na naučnim osnovama. Iako je neistinita, pokušavaju je prisvojiti jer je kritika islamske vjere. Kao zaključak, ove su tvrdnje potpuno neistinite. Islam je vjera tevhida. Ova vjera je od Adema do naših dana uvijek postojala na zemlji. Allah je putem poslanika ovu vjeru dostavio Ljudima. Allah u Kur'anu ovako naglašava da ljudi ne treba da se klanjaju Mjesecu i Suncu, nego samo Allahu: